Ujčić, Josip, beogradski nadbiskup, sveučilišni profesor (Stari Pazin, 11.II.1880. – Beograd, 24.III.1964.).

Rođen je u seoskoj obitelji Antona i Katarine rođ. Ladavac.

Nakon maturiranja na njemačkoj državnoj gimnaziji u Trstu 1898., završio je studij na goričkoj bogosloviji 1902. te je 27.VII. zaređen za svećenika. Nastavio je teološki studij u Beču (na zavodu Augustineum) i 1908. obranio doktorsku disertaciju Historia glagolicae speciali cum respectu ad decreta pontificia (Povijest glagoljice s posebnim osvrtom na papinske dekrete).

Bio je u Trstu tajnik biskupa Franza Xavera Nagla 1902.-03. i 1906., potom je predavao na goričkoj bogosloviji, a 1912.-19. bio je ravnateljem Augustineuma i profesor na bečkom teološkom fakultetu, zatim profesor moralne teologije na ljubljanskoj teologiji. Bio je glasovit profesor, izvrstan poznavatelj latinskog jezika, tražen predavač i cijenjen voditelj duhovnih vježbi. Imenovan je 28.XI.1936. beogradskim nadbiskupom i banatskim apostolskim administratorom, a posvetio ga je u Zagrebu 7.III.1937. nadbiskup Antun Bauer.

U teškom ratnom razdoblju pomagao je katoličkim vjernicima svoje nadbiskupije, kao i u Srbiju deportiranim Slovencima. Bio je 1948.-61. obnašatelj dužnosti predsjednika Biskupske konferencije Jugoslavije. Zauzimao se za uređenje odnosa između Crkve i države te Svete Stolice i Jugoslavije, a sudjelovao je u pripremama i radu Drugoga vatikanskoga sabora (1962.-65.). Odlikovan je 1960. jugoslavenskim Ordenom zasluga za narod I. reda.

Zaslužan je za ponovno izlaženje časopisa Beogradske nadbiskupije Blagovest (1946.). Objavio je raspravu Über den Kodex Hammurabis und sein Verhältnis zur hl. Schrift i različite članke u časopisima te uredio (s Ignazom Seipelom) više izdanja udžbenika Theologia moralis Ernesta Müllera.

Sahranjen je u crkvi Krista Kralja, tadašnjoj beogradskoj katedrali (današnjoj konkatedrali).