Doblanović, Foška, antifašistkinja (Smoljanci, 23.III.1926. – Savičenta, 28.I.1945.).

Rođena kao treće dijete Antona i Katarine (Kate) rođ. Perković iz Rapanji. Starija istoimena sestra umrla je kao dojenče, kao i dvije rođene nakon Foške (obje nazvane Ana). Nadživjeli su je starija sestra Milka (Emilia) i mlađi brat Ivan Anton (Giovanni Antonio).

Kao sedamnaestogodišnjakinja se nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. uključila u narodnooslobodilački pokret. Primljena je u Savez komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) i uskoro postala sekretarom Općinskog komiteta SKOJ-a za Savičentu, potom članicom Komunističke partije Hrvatske (KPH), kao i članicom Kotarskoga komiteta KPH za Žminj. Bila je vrlo aktivna u angažiranju omladine, a 1944. organizirala je u Smoljancima proslavu Dana žena.

Uhitili su je fašisti 23.I.1945. na zadatku kod sela Peresiji. Zatvorena je u zgradi trafostanice u Savičenti, gdje su je nekoliko dana mučili kako bi otkrila imena suradnika. Ipak, nije odala nikoga i na koncu je bačena u šternu (cisternu).

Pri upisu u Matičnu knjigu umrlih zabilježeno je u rubrici „uzrok smrti“ da su je „fašisti ubili u zatvoru“ (a fascistis necata in carcere). Po tragovima uočenima na truplu bilo je vidljivo da su je konopcem spuštali i podizali iz šterne.

Pokopana je na groblju u Savičenti. Na nadgrobnom je spomeniku uklesano: „…koja se pozivu domovini 1943. odazvala, život svoj darovala da bi Jugoslaveni slobodni ostali“.

Osnovna škola u Savičenti je od 1960. do 1992. nosila ime „Foška Doblanović“, a na zgradu u kojoj je ubijena postavljena je 1975. spomen-ploča.