Vecchiet (Vekjet), Mirko (Fridrik, Federico), svećenik, žrtva nacifašista (Kolonkovec [tal. Coloncovez] kraj Trsta, 9.XI.1902. – Dachau, 2. ili 20.II.1944.).

Otac Karel, zidar, majka Marija rođ. Fabjančič.

U Idriji je završio srednju školu, a četiri godine teologije studirao je u Gorici. Za svećenika je zaređen u Trstu 2.VII.1933., a mladu misu služio je u Škednju (tal. Servola) kod Trsta. U kolovozu 1933. preuzeo je upravu župe Boljun, a 1.III.1934. imenovan je njezinim župnikom. Naučio je hrvatski jezik i na njemu razgovarao sa starijim župljanima, ali je morao biti na oprezu jer je Boljun bio sjedište općine s talijanskim osobljem u svim strukturama. Iz Trsta je u Boljun ilegalno donosio hrvatski tisak.

Kao student radio je na osnivanju omladinskih društava; suosnivač je Omladinskog društva Slovenaca pod Italijom Adrija 1924.

Tijekom Drugog svjetskog rata uključio se u narodnooslobodilački pokret.

Po talijanskoj kapitulaciji partizani su izvjesili na boljunski zvonik zastavu s crvenom petokrakom zvijezdom. Župnik ju je skinuo prije dolaska njemačkih postrojbi početkom listopada 1943. Netko ga je, međutim, prokazao i za zastavu i za suradnju s partizanima. Župnik je sve poricao, ali su u premetačini pronašli zastavu u župnom stanu. Dobro je govorio njemački pa mu je uspjelo spasiti više župljana od deportiranja u koncentracijski logor, ali sebe nije mogao. Njemački zapovjednik dao ga je uhititi te je odvezen u pazinski zatvor, pa u tršćanski zatvor Coroneo. Na intervenciju Bože Milanovića za njega se angažirao tršćanski biskup Antonio Santin, ali je u međuvremenu (20.X.1943.) bio deportiran u njemački logor Dachau, gdje je nakon nekoliko mjeseci preminuo uslijed gladovanja, mučenja i nesnosne zime.

Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Pazina nije ga uveo u popis žrtava nacifašističkog terora. Njegovo ime stoji na spomen-ploči poginulim učenicima idrijske srednje škole, dok su ploču s popisom poginulih slovenskih svećenika na Brezjama, glavnom slovenskom nacionalnom hodočasničkom svetištu (između Bleda i Kranja), na kojoj je bilo i njegovo ime, uklonili 2014. tamošnji franjevci. Bila je pričvršćena na zid ispred crkve Marije Pomoćnice, a postavili su je 1955. svećenici iz Društva Ćirila i Metoda. Franjevci su je uklonili bez objašnjenja.

Porečki i pulski biskup Ivan Milovan otkrio mu je 23.IV.2010. spomen-ploču na župnoj kući u Boljunu.