Rismondo, Domenico, folklorist i kulturni povjesničar (Rovinj, 10.XII.1862. – Pula, 14.VI.1943.).

Otac Angelus bio je pomorac/mornar (navita), a majka Catharina rođ. Manzoni.

Godine 1907. istražio je ranokršćansku baziliku sv. Mihovila u Banjolama kraj Vodnjana (La primitiva chiesa di S. Michele di Bagnole presso Dignano, AMSI, 1908., 24), objavivši zanimljive ranosrednjovjekovne figuralne reljefe. Bavio se povijesnim istraživanjima i folkloristikom vodnjanskoga područja (Dignano nei ricordi, Pagine Istriane, 1912.; Dignano nei ricordi, Feste, usanze, superstizioni, ibid., 1914.; La strada romana, ibid., 1913.; Attrezzi rurali, 1925.; Usi nuziali di Dignano nell’Istria, Il folklore italiano, 1927.; Memorie dignanesi: I. La rocca e il telaio, II. Dell’oleificio, Archeografo Triestino, 1932.). Napisao je i monografiju Dignano d’Istria nei ricordi (1937.).

Godine 1928. postavio je vodnjanski lapidarij, u kojem su bili pohranjeni kipovi i natpisi pronađeni na tom području; 1949. izlošci su preseljeni u Arheološki muzej Istre u Puli.

Rismondova knjiga "Dignano d’Istria nei ricordi" dostupna je na mrežnim stranicama: http://asa.archiviostudiadriatici.it/islandora/object/libria%3A91370#mode/2up