Kastav

Kastav, grad i općinsko središte na sjeveroist. rubu Istre (45°23′N; 14°21′E; 378m nadm. vis.); 2037st. (2001); Primorsko-goranska županija. Nalazi se uz lokalnu prometnicu Matulji-Jušići u zaleđu vrha Riječkoga zaljeva, 11km sjeverozapadno od Rijeke, podalje od mora, u središtu Kastavštine.

Blizu je gl. komunikacija, pa je svoj napredak temeljio na kontroli komunikacija iz Kvarnerskoga zaljeva prema kontinentalnom zaleđu. U XIX.st. opada poljop. aktivnost njegovih stanovnika, a jačaju privr. veze s Rijekom; danas se gospodarstvo temelji na poljodjelstvu i vinogradarstvu. - K. se razvio na mjestu prapov. gradine (podno zap. zidina otkriveni su grobovi sa žarama i ranoželjeznodobni mač, a ispod ist. zidina prostire se druga prapov. nekropola). Pretpostavlja se kontinuitet gradine u antičko, kasnoantičko i ranosrednjovj. doba. U sr. vijeku bio je središte Kastavske gospoštije, u vlasti puljskoga biskupa, gospode Devinskih, grofova od Walseea, te Habsburgovaca (od 1466). Hrvatsko stanovništvo bilo je organizirano u općinu, koja je kao osnovni zakon imala Kastavski statut s kraja XV.st. U XIX.st. kao snažno središte hrv. narodnog preporoda utjecao je na preporod u Istri (prva hrv. čitaonica 1866., prvi istarski tabor 1871., Narodni dom 1886). U tom su razdoblju postojale jake kult. veze s Istrom, napose s krugom hrv. intelektualaca i profesora Hrvatske gimnazije u Pazinu. U Kastvu je djelovala i hrvatska učiteljska škola. Nakon I. svj. rata pripao je Kraljevini SHS Rapallskim ugovorom (1920); od 1922. bio je dio Ljubljanske oblasti, a od 1929. Savske banovine. Dobro očuvane gradske zidine i kule potječu iz srednjovj. (Žudika) i renesansnoga razdoblja. Na bastionu predziđa razvio se perivoj. Kasnobarokna gradska vrata na ulaznoj su kuli izvedena 1769. Ispred njih nalaze se gradska loža iz 1571 (obnovljena 1825) i barokna crkva sv. Sebastijana s klasicističkim trijemom (lopicom) iz 1855. U središtu grada, na trgu Lokvina, nalazi se cisterna s natpisom (1666) i kaštel, rezidencija feud. kapetana, preoblikovana u XIX. i poč. XX.st. za sjedište općine i Delavske škole. Na trgu je i kasnogot. crkva Sv. Trojstva, u čijem su pravokutnom svetištu očuvani fragmenti fresaka. Citadelom na zap. rubu naselja dominira trobrodna crkva sv. Jelene. Ispod njezine južne lađe pruža se prolaz s povlaštenim grobnicama iz XVIII.st. Od barokne unutrašnjosti ističu se gl. oltar, Ziererove korske klupe i propovjedaonica. Odijeljen zvonik župne crkve izgrađen je 1724. Na sjev. rubu grada nalaze se ruševine isusovačke crkve sv. Marije (Crekvina). U gradu su očuvani nizovi kuća iz XVII. i XVIII.st., a u podgrađu Dukići kuće iz prve pol. XIX.st.

K. je od davnine izletište Riječana. Izletnike privlači položaj grada s pogledom na Kvarner, šuma Lužina s krškom špiljom (Šparožna jama), domaća hrana i vino (Kastavska belica). God. 1898. osnovano je Društvo za poljepšavanje Kastva. Planinarsko društvo Kastav trasiralo je ekol. stazu kroz Lužinu (obuhvaća upoznavanje rijetkih i zaštićenih biljnih vrsa i silazak u Šparožnu jamu). U mjestu se održavaju mnogobrojne manifestacije: Bela nedeja (od 1400), svečanost mladoga vina prve nedjelje listopada, kada je i sajam; krabuljne večernje zabave (u siječnju i veljači) održavaju se svake subote, a uoči Pepelnice nastupaju Halubajski zvončari; Kastafsko kulturno leto, međunar. festival kulture; blagdan sv. Jelene, zaštitnice Kastva (22.V).

LIT.: R. Matejčić, Graditeljsko nasljeđe Kastva, Zbornik Kastavštine, 1981, 2.
M. Bradanović, R., Istarska enciklopedija