Toscana kao putnički brod

Toscana, putnički brod

Toscana, putnički brod izgrađen 1922.-23. u brodogradilištu AG Wesser u Bremenu za Norddeutscher Lloyd pod imenom Saarbrücken.

Dužina joj je bila 146 metra (m), širina 17,6 m, istisnina 9442 brutoregistarske tone; imala je pet turbina pogonjenih ugljenom (od 1947. dizelom), a postizala je brzinu od 12,5 čvorova. Mogla je primiti 198 putnika te dodatna 142. Kao putnički brod imala je 176 članova posade.

Do 1935. plovila je na liniji od Bremena do istočne Azije i u Sjevernom moru.

Pripremajući se za rat u Etiopiji Kraljevina Italija kupila ju je 1935., preko državne tvrtke Italia Flotte Riunite, da joj posluži za prijevoz vojnih trupa te ju je preimenovala u Toscanu. Sljedeće godine prešla je u vlasništvo Tršćanskoga Lloyda (Lloyd Triestino), a bila je registrirana u Đenovi. Služila je za prijevoz vojnika u istočnu Afriku, a i u Španjolsku tijekom tamošnjeg građanskog rata. Korištena je i za prijevoz talijanskih obitelji prilikom kolonizacije Libije. U Drugom svjetskom ratu preuzela ju je Talijanska ratna mornarica i preuredila u brod-bolnicu. U rujnu 1943. dospjela je u ruke Saveznika, a ujesen 1946. formalno je vraćena Tršćanskom Lloydu.

Nakon Pariške mirovne konferencije, na kojoj je odlučeno da Pula pripadne Jugoslaviji, početkom 1947. talijanske su vlasti odlučile Toscanu upotrijebiti za prijevoz izbjeglica iz Pule i južne Istre u Veneciju. Pod zapovjedništvom kapetana Leopolda Cara prvih 1865 esula ukrcano je na tadašnjem pulskom gatu Carboni 2.II.1947. U sljedećih mjesec i po dana u ukupno deset plovidbi, posljednja je bila 20.III., prevezla je 16 800 izbjeglica. Time je postala talijanskim simbolom napuštanja Istre (egzodus).

Ljeta 1947. preuređena je na dizelski pogon, a smještajni kapacitet proširen joj je na ukupno 826 putnika. Nakon toga, 1948.–60. prevozila je putnike iz Trsta u Australiju, tako da je svake godine imala 3–4 polaska. Velik broj istarskih esula, privremeno smještenih u Trstu, njome je otišao u emigraciju.

Krajem 1961. povučena je iz službe te je 1962. završila je u rezalištu u Đenovi.

Toscana, osobito njezina sudbina broda koji prevozi "impegulane" ljude, one koji su morali u rat, izbjeglištvo i/ili emigraciju, inspirirala je rockera Francija Blaškovića i njegov bend Gori ussi Winnetou (GUW) da u suradnji s pjesnikom-pripovjedačem Brankom Lučićem (zvanim Luce Kobra Brajdenica) naprave album Toscana nave puttana. Objavljen je 2020. kao 98. ploča GUW-a, a prati ga i grafička novela pulskih umjetnika.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Slučajna natuknica

sočeda