Jurina i Franina, istarski kalendar koji kao godišnjak s prekidima izlazi od 1922.

Tada je, pod naslovom Franina i Jurina. Narodni koledar za Istru, objavljen u Trstu prvi svezak, namijenjen 1923. godini. Naslov potječe od imena likova Jurine i Franine, istarskom čitateljstvu tada već dobro poznatih komentatora suvremenih prilika, oblikovanih deteljećima ranije u Našoj slogi. Već sljedeće godine naslov je promijenjen u Jurina i Franina, ali će se prvotni redoslijed u naslovu pojavljivati i u kasnijim razdobljima (1985.-91., 2002.-18.).

Prvo razdoblje izlaženja kalendara zaključeno je sedmim sveskom za 1929., kada su talijanske vlasti zabranile hrvatski tisak i izdavačku djelatnost. Obnovljen je tek 1952., u znatno izmijenjenim političkim i društvenim okolnostima, kada je pod uredništvom Vjekoslava Bratulića i Vladimira Pavlinića objavljen osmi svezak za 1953. Uz glavne urednike urednički su odbor tada činili Drago Gervais, Vinko Antić, M. Grbac, V. Zidarić, T. Ujčić i B. Baćić. Do 1991., kada je zaključeno drugo razdoblje u povijesti kalendara, urednici su nadalje bili V. Pavlinić (od 1956.), Petar Strčić (od 1968.), Ive Siljan i Miroslav Sinčić (1970.), M. Sinčić (od 1971.), Milan Rakovac (od 1976.), Mario Kalčić (od 1977.), M. Sinčić (od 1984.).

U trećem razdoblju kalendar prestaje izlaziti kao godišnjak te 1991., sa sv. 47, u novom formatu i pod uredništvom Armanda Debeljuha postaje časopis za istarsko domaćinstvo. Do 1994. pojavljuje se tri puta godišnje, a sljedeće dvije godine (urednik Aldo Kliman) samo jednom, te zamire sa sv. 60 iz 1996. U tom su razdoblju pod istim naslovom izlazila usporedna izdanja na talijanskom jeziku (s podnaslovom Rivista di Varia Cultura Istriana, urednica Elis Barbalich Geromella), slovenskom (Istrska domoznanska revija, urednici A. Debeljuh i A. Kliman) i njemačkom jeziku (Istrische Zeitschrift für Haus und Familie, urednik A. Kliman).

Poslije petogodišnje stanke publikacija je 2001., ponovno pod Sinčićevim uredništvom, obnovljena kao godišnjak (istasrski kalendar) s nazivom Franina i Jurina. Prvi broj u četvrtom razdoblju povijesti kalendara, pripremljen za 2002., objavljen je iznova kao sv. 47, ali u 79. godištu.

Kalendar je 1920-ih bio tiskan u tršćanskoj tiskari Edinost. Obnovljena se publikacija 1952.-71. tiskala u Rijeci, a izdavači su bili Narodno sveučilište u Rijeci, Pazinu i Puli, Riječka revija, Otokar Keršovani, Matica hrvatska u Puli i Rijeci te Dometi. Kalendar je 1971.-91. uređivan i objavljivan u Puli kod različitih izdavača (Glas Istre, Istarska naklada, Libar od grozda), a 2000. prešao je pod okrilje Reprezenta iz Buzeta/Račica, koji ga je izdavao zaključno s 2018. godinom.

Tri godišta pod naslovom Jurina i Franina, za godine od 2019. do 2021., izdala je tvrtka Errata corrige iz Musaleža, a glavni urednik bio je Drago Orlić. Nakladništvo Jurine i Franine za 2022. potpisuje tvrtka 5 do 12 iz Poreča, a glavni urednik je Vlado Mandić.

Kalendar je od početka koncepcijski bio namijenjen širokom istarskom, mahom seoskom, čitateljstvu te je uživao veliku popularnost. Neizbježan popratni dio kalendara, a koji se uvijek donosi na početnim stranicama knjige, sadržava mjesečni raspored uobičajenih radova na selu, vremenske prilike prema stoljetnom kalendaru, kretanje Sunca i Mjesečeve mijene. Dodatak kalendaru su osobna narorna i kršćanska imena, popisi blagdana te, iako ne u svim godinama, glavni događaji iz prošlosti. Redovito se objavljuje i razgovor junaka Jurine i Franine. Publikacija donosi poljoprivredne, veterinarske, zdravstvene i pravne savjete, a osobito u starijim godištima, piše o održavanju osobne higijene, održavanju kućanstva i seoskoga gospodarstva, pravilnom odgoju djece i sličnim edukativnim sadržajima.

Svoje mjesto nalaze i narodne mudrosti, poslovice, šale i drugi oblici usmenoknjiževnog stvaralaštva. Svoju prosvjetiteljsku ulogu kalendar je ispunjavao objavljivanjem kraćih djela istarskih i drugih hrvatskih književnika, a kraći su eseji redovito posvećeni povijesnim, zemljopisnim, turističkim, gospodarskim, sociološkim, etnološkim, antropološkim, religijskim, književnim, glazbenim, likovnim, sportskim, ekološkim, gastronomskim i drugim temama smještenima u zavičajni (istarski, ponekad kvarnerski i primorski) ambijent.

S osuvremenjivanjem tiskarstva kalendar je grafički sve opremljeniji, a birane fotografije dočaravaju svijet istarskog sela u prošlosti i sadašnjosti. Novo vrijeme nameće nove teme i probleme u objavljenim esejima i člancima, ali kalendar, usmjeren na informiranje, savjetovanje, poučavanje i razonodu, i dalje svojim stilom i razinom ostaje pristupačan najširem krugu čitatelja.