Bratulić, Vjekoslav, povjesničar (Veli Ježenj kraj Pazina, 23.III.1911. - Rijeka, 2.I.1995.).

Gimnaziju je pohađao u Pazinu, a nakon emigracije iz Istre živio u Karlovcu. U Zagrebu je 1936. diplomirao i 1937. doktorirao iz prava. U studentskim danima objavio je rad o Šimunu Bratuliću (1936.) te djelovao u Istarskom akademskom društvu (tajnik pa predsjednik), a bio je i tajnik Društva Istra u Zagrebu. Od 1945. do 1947. sudjelovao u radu Komisije za razgraničenje Jugoslavije i Italije. Zatim je radio u državnim ustanovama, a od 1952. u Jadranskom institutu JAZU (danas Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU) u Rijeci, gdje je stekao zvanje znanstvenog savjetnika, i bio njegovim ravnateljem od 1954. do umirovljenja 1980. Bio je također dugogodišnjim predsjednikom Povijesnoga društva u Rijeci i glavnim urednikom njegova Jadranskoga zbornika.

Objavio je radove o političke, pravne, etničke i kulturne povijesti Istre: Rovinjsko selo (1959.), Dokumenti o obrani i istrebljenju hrvatskih škola u Istri pod Italijom (1955.), Urbari pazinskog feuda (XVI. st.), I-II, (1964.-65.), Politički sporazumi Hrvatsko-slovenskog kluba zastupnika u Istarskom saboru (1884-1901) (1967.), Vincenzo Morosini IV. Catastico generale dei boschi della Provincia dell'Istria (1775-1776), Terminazione de C.E. sopra boschi. Naredjenje P. K. varh dubravah (1777), 1980.

Dobitnik je Nagrade grada Rijeke za životno djelo (1981.) i drugih priznanja.