Bonifacio, Francesco, svećenik, blaženik (Piran, 7.IX.1912. - Krasica, ?, 11.IX.1946.).

Odrastao je u Piranu u pučkoj obitelji, majka domaćica, a otac ložač na brodu. Još u djetinjstvu bila mu je želja postati svećenikom, a prve sakramente pričesti i krizme primio je u rodnom gradu, u crkvi sv. Franje. U Piranu je pohađao oratorij Domenico Savio i središte San Giorgio kao član Katoličke akcije. Godine 1924. odlazi u koparsko sjemenište gdje je završio osam razreda gimnazije, a 1932. upisao je bogosloviju u Gorici. Za svećenika je zaređen u katedrali sv. Justa u Trstu 1936., a svoju prvu svetu misu služio je u Piranu, gdje je kratko vrijeme vršio pastoralnu službu. Potom je u Novigradu bio župni kapelan, a 1939. dobiva službu u Krasici pokraj Buja.

Nakon Drugog svjetskog rata, zbog netolerancije između novog, komunističkog režima i Crkve, bio je izložen pritiscima. Nastojalo mu se ograničiti kretanje i širenje crkvenog utjecaja na stanovništvo, a 11.IX.1946. na seoskom putu koji vodi od Grožnjana prema Krasici presrele su ga naoružane osobe, vjerojatno pripadnici UDB-e. Otada mu nema traga, a njegovo tijelo nikad nije pronađeno.

Zbog njegove mučeničke smrti tršćanski biskup Antonio Santin inicirao je 1957. proces njegove beatifikacije. Papinskim dekretom od 3.VII.2008. proglašen je blaženim.

Njegovo ime nosi manji trg u Trstu. Na 70. obljetnicu Bonifaciova nestanka postavljeno je spomen-obilježje na putu između Grožnjana i Krasice.