Gabrijelić, Dragutin, učitelj (Gračišće, 6.IV.1892. – Zagreb, 19.VI.1973.).

Obitelj mu potječe iz zaseoka Gabrijelići kod Zarečja, nedaleko od Pazina. Otac je vodio gostionicu, koju je 1901. prodao te se preselio s obitelji u Pazin. Tu je Dragutin proveo djetinjstvo i mladost, završio šest razreda osnovne škole, prvi razred gimnazije i učiteljsku pripravnicu. Školovanje je nastavio u Kastvu, gdje je 1911. završio Učiteljsku školu.

To je razdoblje borbe za hrvatske škole u Istri, pa je u vrlo složenim prilikama Gabrijelić dobio posao u Materadi, kao prvi hrvatski učitelj na Bujštini. Tamo je osim posla učitelja obavljao i funkciju tajnika i blagajnika novoosnovane narodne posujilnice i hranilice te se na taj način aktivno uključio u preporodne aktivnosti. Osim u Materadi, kratko je bio zaposlen u Kaštelu, a 1914. premješten je u školu u Svetoj Katarini u pazinskom kotaru, gdje ostaje do 1919. Tada su ga talijanski karabinjeri usred školskog sata odveli u pazinski zatvor, pa ubrzo u logor pokraj Verone.

Pušten je 1920. i odlazi u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca i zapošljava u školi u Marčejima (Marčelji) na Kastafšćini, a 1922. prebačen je u Osakovo kraj Kutine. Od 1923. do 1931. radi u osnovnoj školi u Gornjim Andrijevcima, potom u Budainki kraj Slavonskog Broda, gdje ostaje do 1941. Razdoblje Drugog svjetskog rata proveo je u Viškovcu, kotar Đakovo, odakle je krajem 1945. prebačen na zagrebačku Knežiju.

Umirovljen je 1947., na mjestu učitelja u zagrebačkoj Osnovnoj školi Jordanovac.