Molinari, Fulvio
Molinari, Fulvio, novinar i pisac (Vrsar, 3.I.1937. – Trst, 30.IV.2011.).
Otac mu je bio Petar (Pietro, Petrus), službenik, rodom iz Tara, majka Otilija (Othilia) Cornachin iz Vrsara; kršten je 9.II.1937.
Iz rodnog je Vrsara kao osmogodišnjak, neposredno po svršetku Drugog svjetskog rata, prebjegao s obitelji u Trst. Otišli su barkom, veslajući do Trsta, a Fulvio je u Vrsar prvi put navratio 1956.
Nakon gimnazije radi različite poslove, a ubrzo počinje dugu novinarsku karijeru. U tršćanskom Piccolo Sera piše o nogometu, potom prelazi na talijansku državnu televiziju RAI čiji je, 1980-ih i 90-ih, bio televizijski izvjestitelj za područje Jugoslavije i Balkana, a javljao se i iz Austrije i Njemačke. Bio je dugogodišnji šef dopisništva RAI-ja za regiju Furlanija – Julijska Venecija (Friuli – Venezia Giulia). Surađivao je i u popularnim televizijskim sportskim emisijama Novantesimo minuto, Domenica sportiva i Dribbling.
Osim novinarskog angažmana u sportu, bio je i strastveni strastveni jedriličar. U jedriličarskom društvu u Barkovlju (Società Velica di Barcola e Grignano) bio je 1969. jedan od ključnih pokretača i organizatora Barcolane, tršćanske jesenske regate (Coppa d'Autuno), svjetski poznate po izuzetnoj brojnosti sudionika. Barcolanu je vodio 36 godina, a čak je 1995. napustio RAI da bi se više posvetio djelovanju u barkovljanskom jedriličarskom društvu, čiji je predsjednik bio od 1996. do 2001.
Bavio se i spisateljstvom, pišući i o istarskim temama i uspomenama. Objavljene su mu knjige: La Cagnassa: storie istriane di mare (Trieste 1981.); Jugoslavia dentro la guerra (Gorizia 1992.); Istria contesa: la guerra, le foibe, l'esodo (Milano 1996., 2011., 2015.); Barcolana – Racconti di mare (Trieste 2003.); Fedra: la donna e la colpa. Passi scelti dall'Ippolito di Euripide (Milano 2004.); L'isola del muto: storia del pescatore dalmata che parlava ai gabbiani (Milano 2007.).
Bio je 2004. jedan od pokretača međunarodne novinarske nagrade „Marco Luchetta“, čiji je bio dugogodišnji tajnik. Za televizijski dokumentarac o potresu u Furlaniji dobio je 1978. nagradu „Nonino“, a dobitnik je i nagrade „Fulvio Tomizza“ tršćanskog Lions Cluba (2010.).
Komentari
Trenutno nema objavljenih komentara.
Ostavi komentar