Tomizza, Fulvio

Tomizza, Fulvio, književnik (Juricani kraj Materade, 26.I.1935. – Trst, 21.V.1999.). Nakon pohađanja biskupijskoga sjemeništa u Gorici i klasične gimnazije u Kopru, upisao je studij romanskih jezika i književnosti na Beogradskom sveučilištu. Neko je vrijeme boravio u Beogradu i bavio se kazalištem, potom se u Ljubljani posvetio filmu. Nakon Londonskoga memoranduma iselio se 1955. zajedno s obitelji u Trst, gdje je bio urednikom kulturnog programa talijanske državne televizije. Pisac je proznih djela, u kojima se (barem u većini njih) nazire duboka čežnja za Istrom prožeta ljubavlju. Prva su mu djela Materada (1960., hrv. prijevod 1986.), roman-freska, po kojem su ga kritičari svrstali među europske »pisce s granice«, La ragazza di Petrovia (1963.) i Il bosco delle acacie (1965).. U njima opisuje svoje zemljake naseljene u furlanskoj nizini, gdje s nostalgičnim sjećanjem na Istru, koju su napustili, pokušavaju započeti nov život. Ta su tri romana, s verističkim i neorealističkim stilskim uporištima, objavljena potom pod naslovom Trilogia istriana (1967.). Nakon te »ćudoredne« faze, faze osjećaja, u kojoj je gradivo i nadahnuće nalazio na kućnom pragu, u svoj je radni postupak uveo intenzivna povijesna istraživanja i dokumentiranja. S romanom Quinta stagione (1965., hrv. prijevod Peto godišnje doba, 1990.) ušao je u suvremene tokove talijanske književnosti (nagrada Selekcije Campiello). I u romanu L’albero dei sogni (1969.; nagrada Viareggio) bitna je autobiografska komponenta, element koji u gotovo ukupnom književnom stvaralaštvu Talijana u Istri i Rijeci dobiva vrijednost mita i simbola talijanstva i istarstva. La città di Miriam (1972.) nježna je i složena ljubavna priča. La miglior vita (1977.; nagrada Strega, hrv. prijevod Bolji život, 1984) drži se njegovim najboljim djelom (preveden je na 10-ak jezika). Kroz lik crkvenjaka župe u zabiti unutrašnje Istre, Martina Grusicha, opisuje zbivanja tijekom austrijskoga, talijanskog fašističkog i jugoslavenskog partizanskoga razdoblja. Plod je dugotrajna i ozbiljna povijesna istraživanja biografski roman o biskupu Pietru Paolu Vergeriju ml. Il male viene dal Nord, I–II (1984., hrv. prijevod Zlo dolazi sa sjevera, 1989.); u njemu se razabire idealni paralelizam između autora i gl. lika, preteče »ljudi s granica«, koji je stavljen između dvaju autoriteta ili dviju obveza – Vatikana i bečkoga dvora. Potom je slijedila njegova iznimno bogata književna djelatnost: Ieri un secolo fa (1985.), zbirka pripovijesti, Gli sposi di Via Rossetti (1986.; nagrada Selekcije Campiello, hrv. prijevod Mladenci iz ulice Rossetti, 1986.); Quando Dio uscì di chiesa (1987.), roman o životu i religioznosti jednoga istarskog sela, L’ereditiera veneziana (1989.), L’abate Roys e il fatto innominabile (1994.), Franciska (1998., hrv. prijevod 1999.); La casa col mandorlo (2000., hrv. prijevod Kuća s bademom, 2003.) i dr. Roman Destino di frontiera (1992.), po autobiografskoj komponenti blizak romanu ispovijesti, optužba je nasilja i potresnih zbivanja što ih je prouzročio raspad komunističke Jugoslavije. Od njegovih kazališnih djela prikazivale su se drame Vera Vouk (1963.) i L’idealista (1976.). Objavljivao je i djela dječje književnosti: Trick (1975.), La pulce in gabbia (1979.), Il gatto di Martino (1983.), Anche le pulci hanno la tosse (1993.) i dr. Dobitnik je nagrade austrijske vlade za europsku književnost 1979. (za roman La miglior vita), diplome honoris causa Tršćanskoga sveučilišta 1984. (za životopis Il male viene dal Nord), nagrade Boccaccio 1994. (za djelo I rapporti colpevoli), međunarodne nagrade Vilenica Društva slovenskih književnika, nagrade Ascona književnika talijanske Švicarske i dr.
Njegovo ime nose ulice u Trstu i Monfalconeu, jedna tršćanska osnovna škola, zajednica Talijana u Umagu, međunarodni književni susreti (Forum Tomizza) te nagrada za poštovanje vrijednosti multikulturnog društva i ljudskih prava tršćanskog Lions kluba.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

M. Bertoša, Planet Istra i mikroplanet Tomizza (razgovor s F. Tomizzom), Istra, 1990, 1–2; G. Rabac-Čondić, Istra u djelima F. Tomizze, Pazinski memorijal (zbornik), 1995, 23–24; M. Rakovac, Franciska: njezino veličanstvo žena, u: F. Tomizza, Franciska, Trieste 1999; isti (urednik), Tomizza i mi. Susreti uz granicu, Umag 2001, 1; L’Eredità di Tomizza. Atti del convegno internazionale, Rijeka 2001; M. Rakovac, Essere Italiano, Sloveno, Croato, ovvero »come Tomizza me ga verto i oci«, La Battana, 2003, 149–150; T. M. Bilosnić, Materada mojih uspomena (razgovor s F. Tomizzom), Zadar 2003.