Wey, William, svećenik u Devonu, član Exeter i stipendist Eton College-a netom nakon njegova utemeljenja (Engleska, 1407? - 1476). Kralj Henrik VI. ga je podario obilnim davanjima koje je trebao potrošiti na podužim hodočašćima. "The Itineraries of William Wey" je književno djelo s mnoštvom korisnih informacija za putnike, a nastao je nakon Weyevih putovanja u Jeruzalem (1458, 1462) i Santiago de Compostela (1456).

U knjizi su hodočasnici njegova vremena nalazili podatke i savjete o ponašanju u pojedinim zemljama i podatke o valuti. Uzduž stranica bio je komparativni rječnik engleskog, latinskog, grčkog i hebrejskog jezika, te je knjiga sadržavala opširan kompendij mjesta, cestovnih smjernica i udaljenosti.

Iz Venecije je isplovio ka Svetoj zemlji 18. V. 1458. i posjetio Poreč, u zemlji Istri, stotinu milja udaljenoj od Mletaka. Prostranstvo zemalja između Jadrana i srca Balkana naziva, po antičkoj tradiciji, Sclavoniom.

Wey je 1. VI. 1462. u ponoći ponovno krenuo iz grada na lagunama istom rutom, a 3. VI. je bio u Poreču, zatim u Rovinj, gdje počiva djevica i mučenica Sveta Eufemija. Ponajviše su ga zanimala kršćanska obilježja te stoga je prvenstveno pristajao u gradovima i mjestima gdje se čuvaju relikvije ili drugi tragovi svetaca.

U putopisu autor spominje Poreč, Rovinj, grad Pulu te Justinu. Nije jasno odnosi li se naziv Justina na neki toponim ili na Pulu i je li autor zamijenio Justinu s Iulijom (Colonia Iulia) ili se zapravo radi o Kopru na sjeverozapadnoj obali Istre, koji se u njegovo doba nazivao Justinopolom. Wey zapisuje da ovu zemlju zovu Istrom i da to područje broji dvanaest biskupija, premda znamo da ih je u povijesti sveukupno bilo šest.