Batel (Battel), Josip Antun (Giuseppe Antonio), samouki povjesnik (Barban, 12.III.1827. - Barban, 22.XII.1889.).

Kršten je 19.III., otac mu je bio Feliks Toma, zapovjednik općinske straže i kamerarij barbanske zborne crkve.

Osnovnu je školu završio u Barbanu. Kao 18-godišnjak postao je plaćenim orguljašem barbanske crkve, a osim toga obnašao je dužnosti općinskoga aktuara i blagajnika (1851.), kancelara zborne crkve (1857.), a zatim je 1870-ih postao i općinskim načelnikom. Pokopan je na mjesnom groblju Sv. križa, gdje mu je 1925. postavljen nadgrobni spomenik na latinskome.

Na proučavanje spisa i knjiga barbanskog općinskog arhiva, u kojem je radio, potaknuo ga je stariji sumještanin, kanonik i polihistor Pietro Stancovich. Prepisujući glavne spise, prikupio je opsežnu građu te počeo pisati Barbansko-rakljanske anale. Surađivao je i dopisivao se s tršćanskim povjesničarom Pietrom Kandlerom i s Tomasom Lucianijem iz Labina. U koparskom tjedniku La Provincia dell'Istria (1876.-78.) objavio je prijepise barbanskih spisa i izvješća na talijanskom jeziku, a 1880. u podlistku Naše sloge prilog Glagoljica u Barbanu, Raklju i Motovranu (Mutvoranu). Na zahtjev Ivana Kukuljevića, s kojim se također dopisivao, izradio je rodoslovlje P. Stancovicha.

U njegovu su se prijepisu sačuvali mnogi znameniti spisi iz nekadanjega općinskog arhiva (koji je poslije izgorio) i crkvenog arhiva u Barbanu. Njegovu vrijednu ostavštinu, koja potanko osvjetljava prilike na Barbanštini i crkveno ustrojstvo toga kraja, dobio je Luka Kirac, koji ju je u doba fašizma potajno prenio u Zagreb, gdje je pohranjena u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).