Petronio, piranska i koparska plemićka obitelj.

U XIII. st. jedna od najvažnijih obitelji u Piranu (poznati i kao Petrogna): npr. konzuli Almerigo de Petrogna (1268.) i Enrico (1282.).

Među istarskim naslovnim grofovima Mletačke Republike (1662.) s nadimkom Caldana navode se: Nicolò Petronio Caldana (umro u Piranu 1671.), doktor prava, sindik Sveučilišta u Padovi; car Leopold I. odlikovao ga je viteškim redom, 1667. ustoličen za porečkoga biskupa; Marco Petronio Caldana (1651.-1716.), vojni zapovjednik i pjesnik, posvetio je spjev Clodiados (Venecija 1687.) francuskom kralju Luju XIV., koji ga je primio i darovao. Njegov je sin Petronio Petronio Caldana između 1704. i 1753. napisao 175 pjesama na talijanskom i latinskom jeziku. Poslije dviju generacija obitelj Petronio Caldana izumrla je u XVIII. st.

U drugoj piranskoj grani poznati su: Almerigo, koji je suzbio kugu 1630.; Marquardo, kancelar izolskog podestata (1755.-56.); vjerojatno i msgr. Francesco (Piran, 1837. – Trst, 22.XI.1926.), apostolski protonotar, prepozit stolnoga kaptola u Kopru, prelat pape Lava XIII., član konzistorija, pisac više dogmatsko-teoloških i povijesnih djela (Cenni cronologici sul capitolo di Capodistria, Archeografo Triestino, 6, 1879.).

Koparska grana obitelji, čiji su članovi bili palatinski grofovi prema privilegiju cara Svetog Rimskog Carstva Karla IV. Luksemburškog (1363.), bila je 1431. uključena u gradsko Veliko vijeće i popis plemstva (Dominicus de Petronio). Bartolomeo je 1517. bio profesor medicine na Sveučilištu u Padovi. Najugledniji član obitelji bio je Prospero (1608.-1688.), horograf i liječnik. Grana je izumrla s inženjerom Benedettom (Kopar, 1769. - Trst, poslije 1844.), članom istarske pokrajinske vlade (nadzornik za rad, vode, mostove i ceste, 1806.) i predsjednikom slobodne zidarske lože Grande Oriente d'Italia. U Ankaranu je izgradio vilu s vrtovima i bogatom muzejskom zbirkom na otvorenom.