Mjere

Mjere (mjerne jedinice), utvrđene vrijednosti neke fiz. veličine s kojom se uspoređuju sve druge istovrsne fizikalne veličine. Karakteriziraju ih vrijednost, naziv, znak i postupci izvođenja jednih jedinica iz drugih. Danas se ugl. koriste propisane mjere Međunarodnoga sustava (SI) i dr. suvremene mjere, a u prošlosti su se primjenjivali mnogobrojni sustavi i mjere za duljinu, ploštinu zemljišta, težinu, kapacitet i dr.

Najstarije su u nas poznate mjere one iz rim. mjernoga sustava, u kojem je osnovna mjera za duljinu i za površinu bio pes (stopa: 0,2956m). Od njega su se razvile sve ostale: passus (1,478m), pertica (2,956m), actus (35,47m), milia passuum, milja (1478m). Od rim. površinskih mjernih jedinica rabili su versus, duljine 100 stopa sa svake strane (29,6m×29,6m), jugerum (jutro), pravokutnik od 120×240 stopa (35,5m×71m), zatim heredium (240×240 koraka) i centuria od 100 jugera. Lat. kapacitetne mjere bile su slične grčkima: amphora ili quadrantal (26,2l), congius (3,27l), sextarius (0,5445 l), cyathus (0,455l),acetabulum (0,068l). Osnovna rim. mjera za težinu bila je libra (327,45g), a postojale su još uncia (27,39g) i dr.

Raspadom Rimskoga Carstva došlo je do velikih promjena, koje su dovele do nastanka novih i raznolikih jedinica, ali novi sustav u širokoj uporabi oblikovala je u Istri tek Mletačka Republika XIII–XV.st. Osnovne mlet. mjere za duljinu bile su: miglio veneto, mille passi (milja: 1,738km), pertica grande, cavezzo (venecijanski hvat: 2,086m), pertica piccola, ghebbo (mali venecijanski hvat: 1,564m), passo (koračaj:1,738m), piede (stopa: 0,347m), oncia (unča: 0,028m), linea (linija: 0,002333m), decimi (desetine: 0,000233m). Za obujam su Mlečani obično upotrebljavali passo cubo (5,256m3) te piede cubo (0,042048m3). Od mletačkih mjera za tekućine rabile su se stajo veneto (star) od 83,3172l, starollo (starić) od oko 10l, barilla veneta (64,3859l), brenta (oko 14–16l) i secchia (vjedro: 10,730983l). Primjenjivale su se gotovo isključivo za mjerenje vina, ali i za žito i kukuruz, jer su u sr. vijeku i u ranome novom vijeku kapacitetne mjere služile i za mjerenje zrnastih plodova zemlje. Za ulje su se rabile i posebne mjere: migliaio od 631,592l i miro, njegov četrdeseti dio, te libra, vrijednost koje je bila oko 600g. Transportne mjere bile su vrlo različite. Prevladavao je carro (kola, voz). Često se rabila i soma ili salma, tj. tovar na leđima životinje (različite veličine, od 1,624hl do 2,75hl) te brenta, količina koju je čovjek mogao nositi na leđima. U Bujama je konjska salma iznosila 60,3616l, a magarčev teret 45,2712l. U Krasici je konjska soma imala 124,9758l, a magarčeva je bila manja za četvrtinu. Također su se rabile funte (njem. naziv libre), i mletačka barilla (baril). U Istri su postojale i dr. mjere: centiner (0,56006kg), star, sbalzo kod prijevoza klipa kukuruza i sijena. Od mlet. površinskih mjera poznate su bile: campo veneziano (36,566064ara), pertica (hvat: 2,44862m2), stopa (0,120919m2) i giornata d’aratura (jutro). U uporabi su bile još: giornata di zappatura, koja je obuhvaćala površinu koju čovjek može okopati u jednom danu (40–60 loza, 40–80 maslina itd.), te giornata di falciatura za košnju livada. Ponekad su se i kapacitetne mjere (star i starić) rabile kao površinske mjere. Za terete su Mlečani također rabili migliaio (476,9kg), centinaio di peso grosso (47,699kg), centinaio di peso sottile (30,122kg) i dr.

Pokušaji ujedinjivanja mjera bili su neuspješni do kraja XVIII.st. Nakon Francuske revolucije počeo je razvoj konačnog i općeg ujedinjivanja mjera u decimalni sustav. U Habsburškoj Monarhiji Carevom odlukom od 13.XII.1856. naloženo je usustavljivanje primorskih mjera, počevši od 1.I.1858. Zakonom od 23.VII.1871. Monarhija je u potpunosti prihvatila novi sustav mjera. Metarski decimalni sustav postao je obvezan od 1.I.1876. Dotada se u austr. sustavu mjera razlikuju: postmeile (poštanska milja: 7,585km), seemeile (morska milja: 1,852km), ruthe (hvat: 3,792m), klafter (1,896m), elle (lakat: 0,777m), fuss (bečka stopa: 0,316m), faust (dužinska mjera za konje: 0,105m), zoll (0,026m) i strich (0,006m). Osnovne austr. mjere za površinu bile su joch (jutro: 5754,6m2) i kvadratni klafter (3,596m2). Najčešće austr. kapacitetne mjere za suhe proizvode bile su: metzen (61,486l), muth (18,446hl), viertel (15,371l), achtel (7,685l), mullermaassel (mlinska mjera, 3,82l), veliki massel (1,91l) i mali massel (0,96l). Za tekućine Austrijanci su rabili: fuder (18,108hl), dreiling (13,581hl), fass (bačva: 5,658l za vino; 1,131l za pivo), eimer (56,589l), maas (1,414l), halbe (0,707l) i seitel (0,353l). Osnovne obujamske mjere bile su: kubični palmus (0,011m3), passus za drva (2,595m3), soliva, obično za građevno drvo (0,102m3) i tzv. canna archeologica cuba (11,152m3). Postojali su još i kubični klafter (3,410497m3), kvadratni pollex (0,005413m3) i linija (0,00491m3). Na poč. XIX.st. u Istri su se upotrebljavale velike i male libre (libbra grossa: 0,476kg i libbra sottile: 0,301kg), unče (once) i denar (denaro: 1,242gr). U Umagu se kao mjera za ulje rabila libra (0,599264kg). Najvažnije austr. teretne mjere bile su: last (teret: 2240,2kg), saum (soma, 154,0kg), centiner (56,006kg), pfund (funta, libra, 0,56kg). One su ostatak iz feud. sustava, a zajedno sa šupljim mjerama u Istri su uočljive do druge pol. XIX.st.

U lokalnom govoru i tradicijskoj kulturi Istre nazivi nekih starih mjera bili su u uporabi do prije nekoliko desetljeća. Njihova analiza potvrđuje razmrvljenost istar. poluotoka, što se zrcali u različitoj vrijednosti iste mjere od mjesta do mjesta. Na Bujštini se vrijednost jutra kretala od 3412,0358m2 u Umagu do 4265m2 u Materadi. Razlozi su za to u različitim feud. obvezama i u raznolikim obilježjima pejsaža. Osim navedenih mjera te ostalih službenih tzv. realnih mjerila, moguće su bile i različite privatne mjere te manje važni sustavi.

 

 

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Z. Herkov, Mjere Hrvatskog primorja s osobitim osvrtom na solne mjere i solnu trgovinu, Rijeka 1971; D. Visintin, Contributo all’antica metrologia del Buiese, ACRS, 1998, 28.