Podgrad (tal. Castelnuovo d'Istria), veće središnje naselje u jugoistočnom dijelu Podgrajsko-matarskoga polja i na sjevernom rubu Ćićarije (45°31′N; 14°9′E; 570 m nadmorske visine); 612 stanovnika (2025.), općina Ilirska Bistrica.

Stara, gusto zidana jezgra naselja leži na obroncima flišnih uzvisina Grmade i Staroga grada. Noviji dio leži niže, kraj glavne ceste Trst - Rijeka.

U naselju je župna crkva sv. Ćirila i Metoda (1910.), a iznad njega su ruševine utvrde (na 675 m), koja se 1284. spominje kao vlasništvo knezova Goričkih. Mlečani su se njome koristili u višekratnim napadima Osmanlija 1463.-1521., kada je prešla pod austrijsku vlast. Utvrdu su do 1848. držali koparska obitelj Gavardo i kapetan Raunach iz Trsta te feudalci Petazzi, Kobenzel, Marenzi, Turinetti de Priè i Montecuccoli. Podgrad je potom bio sjedište kotara (Bezirk Podgrad-Castelnuovo kao dio Hauptmannschaft Volosko) sa sudom i poreznom upravom, a u talijansko doba sjedište općine (Circondario Volosca-Abbazia), koja je 1928. pripala riječkoj pokrajini (Provincia di Fiume). Do Prvog svjetskog rata bio je važno prometno i kulturno središte.

Stanovnici su od 1955. većinom zaposleni u industrijskom poduzeću za preradu plastičnih masa Plama iz kojeg su nastale tvrtke Plama Pur, Termoplasti-Plama, Izoterm-Plama i Plama G.E.O. koje izrađuju mekane poliuretanske pjene, naprave za čišćenje i izolacijske materijale.

U Podgradu djeluje pusna zvončarska skupina Škoromati, koja održava višestoljetnu tradiciju istoimenih autohtonih karnevalskih maski i običaja. Škoromátija se kao pokladni običaj osim u Podgradu njeguje i u okolnim selima Podgrajsko-matarskog polja i južnih obronaka Brkini (Gradišče, Ritomeče, Obrov, Javorje, Male Loče, Hrušica, Podbeže i Račice), a 2015. upisana je u Registar nematerijalne baštine Republike Slovenije.

Slike