Ciliga, Ante (Antun), političar i publicist (Šegotići, Proština, općina Marčana, 20.II.1898. - Zagreb, 21.X.1992.).

Pohađao je gimnaziju u Mostaru i Pazinu, a maturirao je 1917. u Brnu, gdje je s obitelji morao otići zbog evakuacije civilnoga stanovništva iz južne Istre.

Već 1918. pristupio je Socijaldemokratskoj stranci Hrvatske u Križevcima, gdje je upisao Više gospodarsko učilište, ali ju je napustio samo nekoliko mjeseci poslije i priključio se komunistima. Pred policijom je pobjegao u Austriju i Mađarsku, a zatim se sredinom 1919. vratio u Osijek, Zagreb, Varaždin i potom otišao u Kočevje, gdje je agitirao za stvaranje ćelija Komunističke stranke. Ponovno je pobjegao, sklonio se u Prag, gdje je studirao filozofiju i početkom 1920. osnovao Jugoslavenski marksistički klub.

U lipnju 1920. vratio se u Šegotiće, te je u Puli i južnoj Istri držao javne skupštine, pokušavajući proširiti djelovanje ljevičarskih organizacija. Nakon uhićenja u Trstu, i nekoliko mjeseci provedenih u zatvoru, na početku 1921. organizirao je ogranak KP Italije. Bio je jedan od začetnika i organizatora Proštinske bune, a nakon njezina sloma uspio se skloniti u Zagreb.

Preko Beča se ponovno vratio na studij u Prag. Po završetku studija obranio je u Zagrebu doktorsku disertaciju iz marksističke filozofije (1924.). Zbog intenzivne komunističke djelatnosti izgnan je iz Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) te je neko vrijeme živio u Beču, a 1926. otišao je u SSSR, gdje je do 1928. bio predavač na Komunističkom sveučilištu nacionalnih manjina Zapada. Nakon toga predavao je u Lenjingradu, a 1929. je uhićen i otpremljen u sibirski logor. Pušten je 1936. jer je imao talijansko državljanstvo, potom je otišao u Pariz, gdje se okrenuo antisovjetskom i antikomunističkom djelovanju (Au pays du grand mensonge, problemes et documents, Pariz 1938.).

U Jugoslaviju se pokušao vratiti 1937., ali je opet protjeran, pa ponovno 1941., kad je uhićen i zatočen u Jasenovcu. Iz logora je pušten početkom 1942., te je postao urednikom ustaškoga lista Spremnost. U zatočeništvu je napisao zbirku novela Štorice iz Proštine, koju je objavio pod pseudonimom Tone Valić (Zagreb 1944.). U Berlin je otišao 1944., a u proljeće 1945. uspio je ući u Švicarsku, gdje je dočekao kraj rata. Nakon II. svjetskog rata živio je između Pariza i Rima, surađujući s emigrantskim skupinama i pišući u njihovim časopisima.

Protiv jugoslavenskog komunizma objavio je više monografija u vlastitoj nakladi (Dokle će hrvatski narod stenjati pod srpskim jarmom? Diskusija o suvremenim problemima hrvatske politike, Pariz 1952.), te mnoge članke u emigrantskom tisku, a u Rimu je osnovao, uređivao i izdavao časopis Na pragu sutrašnjice. Napisao je autobiografsku knjigu Sam kroz Europu u ratu 1939-1945 (Pariz 1954., Rim 1978., Pula 1998.).

U Hrvatsku se vratio 1991., već u dubokoj starosti.

Slike