čitanke

Čitanke, školski udžbenici s izborom znanstveno-popularnih, književno-umjetničkih i poučnih štiva, sastavljenih prema dobi, sposobnosti i shvaćanju učenika.

Borba za hrvatski jezik i hrvatsko školstvo u Istri nametala je i potrebu za udžbenicima na hrvatskome jeziku, posebice čitankama. Prvi udžbenik te vrste, Hrvatsku početnicu za opće pučke škole, sastavio je 1889. Fran Franković. Potom su iz tiska izašle Druga čitanka za obćenite pučke škole (1896.) i Treća čitanka za obćenite pučke škole (1890.) Josipa Peričića, Vicka Danila, Jurja Devića, Antona Kriletića i Miha Zglava. Dugo su bile u uporabi, te su zastarjele i učenicima postale neprivlačnima, a kako su u školama drugih narodnosti učenici češće dobivali nove čitanke, te su škole smatrane boljima, pa su se često i hrvatska djeca upisivala u njih. Početnica bi se obradila u I. razredu, Druga čitanka u II. i III., a Treća u ostalim razredima (IV.-VI.). Mogle su se obraditi u kraćem vremenu od onoga za koji su bile predviđene, pa se gradivo nepotrebno ponavljalo, a učitelji su zato na stručnim skupovima izražavali potrebu za novim udžbenicima. Učitelj iz Opatije Augustin Nikola Rajčić sastavio je 1906. čitanku za V. i VI. razred, ali rukopis nije bio prihvaćen.

Kako su čitanke bile jedinim udžbenicima u istarskim pučkim školama, iako namijenjene za nastavu čitanja i pomoć u nastavi jezika, ujedno su bile i ishodištem za svu školsku nastavu. U posebnoj čitanci za IV. razred trebala su biti štiva za nastavu prirodopisa, zemljopisa i povijesti, a u čitanci za V. i VI. razred i štiva za pouku o ljudskom tijelu, prirodoslovlju te gospodarstvu i poljoprivredi. U Beču su sredinom 1913. izašle dvije čitanke za hrvatske opće pučke škole: Druga čitanka za hrvatske opće pučke škole, 2. i 3. školska godina, koju je priredio Vladimir Nazor sa suradnicima Karlom Přibilom i Josipom Ribarićem, i Treća čitanka za hrvatske opće pučke škole, 4. školska godina, koju je također priredio V. Nazor sa suradnicima: Franom Bafom, Jakovom Jakcem, K. Přibilom, Rudolfom Saršonom, M. Trentom i N. Žicom. Kako je već 1891. bila izašla Prva čitanka za hrvatske opće pučke škole, koju su priredili F. Baf, K. Přibil i R. Saršon, do kraja I. svjetskog rata hrvatske škole u Istri imale su zadovoljavajuće čitanke.

Nakon aneksije Istre Italiji hrvatsko je školstvo proživljavalo tešku krizu, a jedna od teškoća bilo je pitanje udžbenika za osnovne škole. Bilo je pokušaja preradbe Prve čitanke, a zabranjena su štiva u drugim čitankama koja su podsjećala na Austro-Ugarsku Monarhiju i građu koja se odnosila na hrvatsku povijest. Kako bi se teška situacija s hrvatskim udžbenicima ublažila, Augustin Nikola Rajčić predložio je da se do uređivanja novih čitanki svakih 10 do 15 dana izdaje poseban školski list s otisnutim gradivom koje bi se u tom razdoblju obrađivalo u nastavi. Učiteljske organizacije pokrenule su pitanje tiskanja udžbenika, preradbi postojećih čitanaka i sastavljanja novih. Baf i Rajčić pripremili su rukopise novih čitanaka za hrvatske pučke škole, ali je njihovo odobrenje predugo čekano, pa je Rajčić sam u Opatiji tiskao posebne brošure kao manje, kraće čitanke za sve razrede hrvatskih osnovnih škola. Obuhvaćale su 25 etičkih štiva s jezikoslovnim vježbama. Učiteljsko društvo Istre pozvalo je na kupnju Rajčićevih čitanaka, koje su se mogle nabaviti u knjižari u Pazinu, a kako djeca ne bi zaboravila čitati na svojem jeziku, učitelji i svećenici bili su zamoljeni da nabave čitanke za mjesta u kojima su hrvatske škole bile zatvorene.

ek nakon pojavljivanja tih brošura izašla je hrvatska čitanka Na rođenoj grudi, koju je napisao zadarski prof. Arturo Cronia. Nakon tri godine bez hrvatskih čitanki, potkraj školske godine 1921./22. odobreno je izdavanje Bafove Početnice i Rajčićeve Druge čitanke. One su bile ocijenjene vrlo prihvatljivima, a početnica Na rođenoj grudi teško razumljivom i pisanom za gradske škole u Dalmaciji, a ne za seoske u Istri. Ubrzo nakon toga iz tiska su izašle Treća i Četvrta čitanka A. Cronije. Na početku 1922. tiskana je u Trstu Čitanka za I. razred - prvo školsko godište hrvatskih pučkih škola F. Bafa. Međutim, od škololske godine 1923./24. Gentileovom reformom, ozakonjenom kraljevskim dekretom od 1.X.1923., u svim prvim razredima osnovne škole talijanski jezik postao je jedinim nastavnim jezikom, pa su i hrvatski udžbenici povučeni iz uporabe.

Nakon 20 godina fašističke okupacije prva hrvatska škola u Istri proradila je 16.II.1944. u selu Sv. Donat kraj Buzeta, a do kraja školske godine 1943./44. radilo je 46 osnovnih škola. Oblasni narodnooslobodilački (NOO) za Istru tiskao je 1944. Početnicu te 1945. Istarsku početnicu za narod (početnice).

Od 1945. u Istri su u uporabi isti udžbenici kao i u drugim dijelovima Hrvatske.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Vjekoslav Spinčić, Crtice iz hrvatske književne kulture Istre, Zagreb 1926.; Mate Demarin, Hrvatsko školstvo u Istri, Zagreb 1978.; Božo Jakovljević, "August Rajčić, učitelj i pisac udžbenika", Istarska Danica 1996, Pazin 1995.

Slučajna natuknica

Mrkušić, Branko