Rajčić, Augustin Nikola, učitelj i pisac čitanki (Volosko, 22.XI.1865. – Opatija, 18.VI.1936.).

Sin talijanaškog načelnika voloske općine Agostina Raicicha (1816.-1901.) i Ivane Vlah. Završio je učiteljsku školu u Kopru i postao 1885. prvim opatijskim svjetovnim učiteljem. Do umirovljenja 1919. držao je nastavu i ravnao hrvatskom pučkom jednorazrednom mješovitom školom, najprije u zgradi samostana sv. Jakova, a od 1892. u zdanju današnje Obrtničke škole, koja je u njegovo vrijeme (1904.) nadograđena. Unatoč peticiji koju su opatijski kapetani protiv njega pokrenuli, 1888. biva od provizornog unaprijeđen u stalnog učitelja. Od 1906. do 1912. aktivno se zalagao, u okviru Hrvatskog učiteljskog društva za Istru Narodna prosvjeta i njegova časopisa, za utemeljenje novih škola, poboljšanje statusa učitelja, unapređenje nastave i dr.

Još 1906. bio je autorom čitanke za V. i VI. razred (rukopis nije bio prihvaćen), a nakon Prvog svjetskoga rata, čekajući predugo na odobrenje novih čitanki koje je pripremio s Franom Bafom, sam tiska brošure kao čitanke manjeg opsega za sve razrede, s etičkim pričama i vježbama iz jezikoslovlja. Godine 1922. izlazi mu Druga čitanka, popularna, ali povučena godinu dana kasnije nakon Gentileove reforme i ozakonjenja talijanizacije nastave.

Bio je među dvama učiteljima izabranim 1908. u Istarski sabor iz redova Hrvatsko-slovenske narodne stranke. U vrijeme talijanske uprave, četiri je godine bio interniran na Sardiniji.

Živio je u Vasanskoj (dijelu Opatije), a pokopan na opatijskom groblju.