Furlanija (furl. Friûl, tal. Friuli), zemljopisno-povijesno područje sjeveroistočne Italije, dio talijanske pokrajine Furlanija i Julijska Venecija (Friuli – Venezia Giulia).

U najvećoj mjeri obuhvaća Furlansku nizinu; sjeverni joj je zemljopisni rub hrbat Karnskih Alpa, južni Jadransko more, zapadni je rub središnji tok rijeke Livenze i donji tok rijeke Tagliamenta, a istočna joj je granica alpski rub, odnosno rijeke Soča i Timav.

Velik dio stanovništva, posebno u ruralnom okruženju, govori furlanskim jezikom (furl. lenghe furlane), koji pripada retoromanskoj skupini. Talijanska država je 1999. priznala „furlansku povijesnu jezičnu manjinu“ te zaštitila njezin jezik i kulturu (zakon 482/99). Otada se javni natpisi sve češće pojavljuju u dvojezičnom obliku (talijanski / furlanski). Furlanski se jezik studira na Sveučilištu u Udinama.

Glavni je grad Udine (furl. Udin, slov. Videm, njem. Weiden in Friaul), upravno, političko i gospodarsko središte. Ostali značajni gradovi su Pordenone (furl. Pordenon) i Gorica (furl. Guriza, tal. Gorizia). Dijeli se na zapadnu (Pordenone), središnju (Udine) i istočnu (Gorica) Furlaniju.

Na kraju prapovijesti naseljena Keltima i Venetima, potom su je u II. st. pr. Kr. osvojili Rimljani i osnovali koloniju Akvileju (181. pr. Kr.). Odatle su napadali Histre (178.-177. pr. Kr.), a grad je potom u carsko doba postao najvažnijim središtem Augustove Desete regije, koja je uključivala i Istru. Rimljani su osnovali i Forum Iulii (odatle Friuli), danas Cividale (del Friuli) (furl. Cividât [lokalno Zividât], slov. Čedad, njem. Östrich).

Na prijelazu iz kasne antike u rani srednji vijek Furlanija je branila istočni ulaz u Italiju, ali su nakon propasti Zapadnoga Rimskoga Carstva njome vladali Ostrogoti (489.), Bizant (533.) i Langobardi (568.). Do istočne Furlanije doprli su Slovenci doseljivanjem u VII. i VIII. st. U to je doba već bio oblikovan Akvilejski patrijarhat, a politički je Furlanija pripala Franačkom Kraljevstvu. U feudalnom okruženju akvilejski se patrijarh razvio u najmoćniji svjetovni i crkveni autoritet na sjevernom Jadranu (1077.-1420.), no od XV. st. dio Furlanije došao je pod vlast Venecije. Drugim dijelom vladali su knezovi Gorički, a nakon njih Habsburgovci. U to je doba Furlanija također bila vezana s Istrom po dvojnosti političke vlasti, a odnosi Mletaka i Habsburgovaca odražavali su se u objema zemljama.

Od XVI. st., a osobito u XVIII. st., izražene su migracije furlanskih obrtnika i trgovaca u Istru (mletačku i austrijsku), gdje ih se može prepoznati po prezimenima, ali i po djelatnostima, jer su u ruralnim sredinama često bili jedini obrtnici i trgovci. Posebno se može pratiti migracija iz Karnije, sjevernog dijela Furlanije na rubu alpskoga područja.