Rossetti, Domenico, pravnik i povjesničar (Trst, 19.III.1774. - Trst, 29.XI.1842.).

Potječe iz obitelji trgovaca koja se iz Rijeke preselila u Trst i dobila plemstvo (s pridjevkom de Scander) nedugo prije njegova rođenja. Kao konviktorac kolegija Cicognini u Pratu 1790. završio je klasičnu gimnaziju, potom pohađao studij filozofije na Sveučilištu u Grazu i ondje diplomirao pravo 1800. Vrativši se u Trst postao je odvjetnikom, a 1802. počeo je raditi u općinskoj službi kao komunalni odvjetnik i poslije gradski tužitelj. Tu je dužnost obnašao i za dviju francuskih uprava, 1805.-06. i 1809.-13. God. 1832. postao je članom carskoga povjerenstva za izradbu novoga Pomorskoga zakonika.

Sudjelovao je u kulturnom i društvenom životu grada te promicao mnoge ustanove, među njima Società di Minerva (1810.) i Società del Casino Vecchio (1816.). Proučavao je živote i djela Francesca Petrarke, Enee Silvija Piccolominija (kasniji papa Pio II.) i Giovannija Boccaccia te skupljao njihova djela, a Gradskoj knjižnici u Trstu ostavio je bogatu zbirku rukopisa i izvornih izdanja.

Autor je mnogobrojnih djela o tršćanskoj i pokrajinskoj povijesti te o pravnoj, političkoj i gospodarskoj ulozi Trsta u Austrijskom Carstvu, a zanimao se i za istarska pitanja. Osnovao je časopis Archeografo Triestino (1829.), koji je podnaslovio Raccolta di opuscoli e notizie per Trieste e l'Istria, a dao je potražiti, prepisati i objaviti (Archeografo Triestino, 1837., 4) rukopise Pietra Coppa i Commentarj dell'Istria Giacoma Filippa Tomasinija.

U Trstu Rossettijevo ime nose ulica i kazalište, a spomenik mu je postavljen u perivoju Muzio de Tommasini.