Rovinjski otoci, u prvom planu Sv. Andrija (lijevo) i Maškin, (snimio Vladimir Bugarin)

Rovinjski otoci

Rovinjski otoci, arhipelag od 20-ak otočića i hridi koji se proteže duž priobalja Rovinjštine.

Ta je otočna skupina zajedno s priobalnim područjem 27.VI.1968. odlukom ondašnje Skupštine općine Rovinj proglašena rezervatom prirodnih predjela "radi očuvanja prirodnih ambijenata, ljepote krajolika, bujne vegetacije, plaža, estetskog izgleda i turističkog značaja". Odluka se odnosila na sve otoke i priobalno područje oko 500 metara od obale, zavisno od konfiguracije terena, od rta Sv. Ivan u Valalti do Barbarige. Ozakonio ju je 1969. i tadašnji Republički zavod za zaštitu prirode u Zagrebu. Odluka je i dalje na snazi, jedino su administrativnim preustrojem ranijih općina dio obale i hridi Kolona i Porer pripali općini Bale.

Rovinjski arhipelag obuhvaća, od sjevera prema jugu, sljedeće otočiće i hridi: Figarola (Figarola grande) 22.572 m², Figarolica (Figarola piccola/peicia) 1.618 m², Sv. Katarina (Santa Caterina) 129.789 m², Banjol (Bagnole, Scoio de Peoti) 7.240 m², Muntrav (Muntravo, Scoio di Montauro, Semenza) 916 m², Samer (Samieri, Magareći otok, "Otok ljubavi") 4.560 m², Sv. Andrija (Sant'Andrea di Sera, neko vrijeme Crveni otok) i Maškin (Maschin, Valmaschin) koji su spojeni prevlakom i zajedno iamju površinu 233.429 m², Sturag (Sturago), 22.269 m², Sv. Ivan (San Giovanni/Zuan), 88.737 m², Sv. Ivan na pučini (San Giovanni/Zuan in Pelago, La Lantierna) 7.093 m², Veliki i Mali Piruzi (Piroso grande e piccolo) 6.236 m² i 4.014 m², Pulari (Polari) 15.002 m², Revera (Riviera) 8.323 m², Veštar (Vestre, Muresera) 17.138 m², Dvije sestrice (Due sorelle) - Mala 21.918 m² i Velika 49.101 m², Pisulj (Pissuglio) 3.453 m², Guštinja (Gustigna) 5.467 m². Njihova ukupna površina iznosi nešto više od 65 ha. U sastavu općine Bale su Kolona (7.720 m²) i Porer (2.445 m²), a valja napomenuti da već nekoliko desetljeća ne postoji hrid Sv. Feliks (San Felice) jer je izgradnjom lučice Valalta spojena s kopnom.

Većina ovih otoka nekoć je bila privatno vlasništvo rovinjskih ribara ili bogatijih obitelji, a krajem XIX. st. neke su kupili pripadnici gornjeg austrijskog staleža. Tako Sv. Andrija i Maškin kupoprodajnim ugovorom od 28.XII.1891. postaju vlasništvo obitelji Hütterott, a Sv. Katarinu kupuje 1898. austrijski nadvojvoda Karl Stjepan, koju 21.IV.1905. od njega kupuje poljski grof Ignaz Karol von Korwin-Milewsky. Novi se vlasnici čak natječu čiji će otok bolje izgledati, pa ih sustavno i stručno pošumljavaju dovozeći brodovima zemlju iz priobalne okolice i prekrivajući kraške otočne površine. Zahvaljujući tome ti su otoci danas i hortikulturna vrijednost Rovinja. I ostali su otočići pošumljeni ili pokriveni samoniklim raslinjem, pretežito crnogoricom.

Slike


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Strategija razvoja Grada Rovinja-Rovigno..., 2015.; Pregled, položaj i raspored malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka i otočića, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture RH; Goran Prodan, "Dva otoka sigurna, otočići i hridi s upitnicima", Glas Istre, 3. 8. 2012.

Slučajna natuknica

Val Cesara