Kajin, Damir, političar (Kopar, 3.II.1962.).

Otac Milan i majka Marija, rođena Klarić, su iz Buzeta gdje je završio osnovnu školu. U Rijeci je 1980 završio srednju upravnu školu i pohađao Pravni fakultet, ali nije diplomirao. U prvoj polovici 1980-ih počeo je raditi kao imovinskopravni referent u buzetskom sjedištu Istarskog vodovoda gdje je bio zaposlen 12 godina.

Politički vrlo aktivan od mladih dana, najprije u Savezu socijalističke omladine Buzeta, čiju je listu predvodio na prvim višestranačkim lokalnim izborima 1990. i koja je, u konkurenciji sa Savezom komunista Hrvatske – Strankom demokratskih promjena (SKH–SDP), osvojila više od 30 posto glasova za tadašnje buzetsko općinsko vijeće. U ljetu iste godine prelazi u novoosnovani Istarski demokratski sabor (IDS), a ujesen mu se priključuju i kolege s općinskih izbora te osnivaju buzetsku podružnicu čiji postaje predsjednik (do 1993.). Ulazi i u predsjedništvo IDS-a, a na saboru IDS-a u kolovozu 1993. u Labinu izabran je za potpredsjednika stranke i na tu će dužnost biti biran na svim izbornim saborima (ukupno sedam puta, uvijek s najviše glasova fiducijara), sve do razlaza 2012. i njegovog brisanja iz članstva početkom 2013.

Na lokalnim izborima 1993. lako je, kao kandidat IDS-a, pobijedio konkurente u svojoj izbornoj jedinici i ušao u Skupštinu Istarske županije te je izabran za njezinog predsjednika. Tu će dužnost obnašati do 2001. (mandat je obnovio na izborima 1997.), a za županijskog vijećnika biran je u svim dosadašnjim sazivima osim posljednjeg (2017.), odnosno, uz spomenute i 2001., 2005., 2009. (nositelj liste IDS-a) te 2013. (nositelj koalicijske liste SDP-a).

Godine 1995. prvi put izabran je i za saborskog zastupnika i tu će dužnost profesionalno obnašati u pet uzastopnih mandata (biran je još, uvijek kao IDS-ovac, 2000., 2003., 2007. i 2011.). Na parlamentarnim izborima 2015. bio je u matičnoj, 8. izbornici nositelj liste Milana Bandića koja nije prešla izborni prag, a na onim 2016. nije sudjelovao. Tijekom zastupničkih mandata obnašao je više dužnosti u Saboru, višekratno je bio u odborima za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost odnosno za financije i državni proračun, a od 2000. do 2013. predsjedavao klubom IDS-ovih zastupnika. Bio je jedan od najaktivnijih i najangažiranijih saborskih zastupnika uopće i dio birača ga je često doživljavao kao svojevrsnog "narodnog tribuna".

Taj dio političke karijere negativno mu je obilježilo uzimanje povlaštene saborske mirovine početkom 2012., umirovljenjem na jedan dan, a na kritike je odvraćao da brine za svoju egzistenciju i ne želi biti "štupido i mona". Od početka 2013. do kraja mandata, u prosincu 2015., u Saboru je djelovao najprije kao nezavisni zastupnik, a od 1.V.2014. kao član Istarskih demokrata. Sudjelovao je i na predsjedničkim izborima 2009., kao kandidat IDS-a, osvojivši više od 76 tisuća glasova (3,87 posto) i pobijedivši u Istarskoj županiji ispred Ive Josipovića.

U IDS-u je otpočetka bio jedan od bliskih suradnika i najgorljivijih apologeta predsjednika Ivana Nina Jakovčića od koga se počeo polako distancirati krajem 2000-ih, ali do pravog razlaza došlo je tek 2012. Stranka nije htjela podržati Kajina za kandidata za župana na sljedećim izborima, on se svejedno kandidirao, čime je prekršio statut i 3.I.2013. brisan je iz IDS-a. Na izborima za župana u svibnju iste godine izgubio je od IDS-ovog kandidata Valtera Flega u drugom krugu. Potom Kajin u svibnju 2014. osniva stranku Istarski demokrati, a bio je njen predsjednik do polovice srpnja 2016. kad mu je prihvaćena ostavka (podnesena zbog neuspjeha na parlamentarnim izborima).

Na lokalnim izborima 2017. natjecao se kao nezavisni kandidat za gradonačelnika Buzeta, ali je izgubio u prvom krugu (dobio je 29 % glasova), a sa svojom nezavisnom listom u buzetskom gradskom vijeću osvojio je 4 mandata (24 % glasova). Ponovno se 2021. natjecao za gradonačelnika, tada kao kandidat Socijaldemokratske partije (SDP) te je s najviše glasova (39 %) ušao u drugi krug u kojem je bio uspješniji od nezavisnog protukandidata Deana Prodana. Predvodio je i SDP-ovu listu za gradsko vijeće koja je osvojila 32,3 % glasova i 4 madata (druga iza nezavisne liste D. Prodana kojas je osvojila 5 mjesta u gradskom vijeću).

Za mjesto gradonačelnika, ali kao nezavisni kandidat, se natjecao i 2025. te pobijedio u drugom krugu Vedrana Majcana, kandidata sa zajedničke liste SDP-a i Možemo!

Bio je sudionik Oluje 1995. kao pripadnik 119. (istarske) brigade. Godine 2000. dobio je nagradu Miko Tripalo Hrvatskog helsinškog odbora, a 2009. nagradu Nikola Tesla Srpskog narodnog vijeća.

Slike