Zoričić, Ivan, jezikoslovac, akcentolog (Pakovo Selo kraj Drniša, 26.II.1937. - Pula, 9.IV.2018.).

Osnovnu školu pohađao je u Drnišu, gimnaziju u Šibeniku, a na Filozofskome fakultetu u Zadru diplomirao je hrvatski jezik i književnost i ruski jezik. Magistrirao je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Doktorat iz područje filologije stekao je na tadašnjem Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Kratko je radio u srednjoškolskome Centru usmjerenoga obrazovanja u Puli, ondje je bio profesor hrvatskoga i ruskoga jezika te zamjenik direktora, a bio je i nastavnik u pulskoj osnovnoj školi "Neven Kirac" (danas "Šijana") te 1970. i njezin direktor. Na Filozofskom fakultetu u Puli (ranije Pedagoškoj akademiji) bio je zaposlen od 1980., a prethodno je dvije godine bio vanjskim suradnikom. Godine 1988. biran je u zvanje docenta, potkraj 1993. za izvanrednog, a 1999. za redovitoga profesora. Za izniman znanstveni, stručni i nastavni rad Senat Sveučilišta u Puli, nakon umirovljenja 2008., dodijelio mu je počasno zvanje professor emeritus te je do samoga kraja života izvodio standardnojezične kolegije na Odsjeku za kroatistiku.

Predavao je brojne jezične kolegije, posebice se usmjeravajući ortoepiji i ortografiji, fonetici i fonologiji, morfologiji hrvatskoga jezika, kulturi govorenja i pisanja te pitanjima hrvatskoga jezika u 20. stoljeću, s naglaskom na stanje u Istri. Uz njegovu pomoć i mentorstvo stručno su i znanstveno napredovali brojni studenti, doktorandi i suradnici.

Na pulskom Pedagoškom fakultetu imao je, uz temeljnu, nastavnu djelatnost, niz vodećih funkcija: bio je prodekan za nastavu 1984.-88., prodekan za znanost 1988.-90., dekan 1994.-98., privremeni pročelnik Odjela za humanističke znanosti 2007. te pročelnik Odsjeka za kroatistiku sve do odlaska u mirovinu. Uvelike pridonio ustanovljenju studija kroatistike na Pedagoškom fakultetu 1994. godine, što je predstavljalo važnu prekretnicu u razvoju visokoškolskog obrazovanja u Puli.

Izvan ove obrazovne institucije posebice je zapaženo njegovo članstvo u Vijeću za normu hrvatskoga standardnoga jezika (od 2005.), koje je utemeljilo tadašnje Ministarstvo znanosti RH te u Znanstvenom povjerenstvu Nacionalne zaklade za znanost. Bio je i predsjednik Vijeća za knjigu Grada Pule u više navrata. Od obnove Matice hrvatske u Puli sudjelovao je u radu njezina odbora te je na njegov poticaj obnovljen rad Hrvatskoga filološkoga društva.

Utemeljitelj je i do 1998. glavni urednik nakladničkih knjižica Priručnici i Posebna izdanja Pedagoškoga fakulteta u Puli. Kao znanstvenik bio je glavni suradnik na više znanstvenih projekata Ministarstva znanosti i obrazovanja RH, a od 2003. bio je glavni istraživač na projektu Hrvatsko standardno naglašavanje u teoriji i praksi.

Objavio je pet knjiga i više desetaka znanstvenih i stručnih radova u brojnim časopisima i zbornicima. Dva su glavna područja njegova znanstvenog i stručnog rada: normativna akcentologija i promicanje hrvatskoga jezika i jezične kulture. Prvomu pripadaju knjige Naglasni odnosi i norma (1990.), Naglasak pridjeva u hrvatskome književnom jeziku (1998.) te Naglasak u hrvatskome književnom jeziku (suautor uz Stjepana Vukušića i Mariju Grasselli-Vukušić, 2007.), poznate i kao 4. svezak Akademijine gramatike, opsežnoga i temeljnoga djela hrvatske normativne akcentologije. Drugo područje njegova zanimanja čine knjige Hrvatski u praksi (1998.) i Tragom jezičnih nedoumica (2004.) te brojni prilozi u različitim javnim priopćajnim sredstvima.

U posebnoj rubrici Bilješke o jezičnoj kulturi u Glasu Istre i u Vjesnikovu Jezičnom savjetniku objavio je preko 170 članaka o različitim gramatičkim i pravopisnim pitanjima hrvatskoga jezika. Na HRT-ovom Radiju Puli snimio je 80-ak emisija pod skupnim naslovom Hrvatski na našem radiju.

U povodu 75 godina života i 50 godina pedagoškoga i znanstvenoga rada Odsjek za kroatistiku u Puli posvetio mu je 2011. broj 9 časopisa Tabula.