Illersberg, Antonio, glazbenik, skladatelj (Trst, 16.IX.1882. - Trst, 21.VI.1953.).

Siroče bez oba roditelja, odrastao je u sirotištu Pia casa dei poveri, gdje je uočena njegova iznimna glazbena nadarenost, pa mu je omogućeno pohađati poduke kod tršćanskog glazbenika Giuseppea Rote. Potom je dobio stipendiju za školovanje na Glazbenom liceju u Bologni, kod Luigija Torchija i Giuseppea Martuccija, a 1902. diplomirao je izvedbom svoje skladbe Preludio e capriccio e la Ballata za orkestar. Dvije godine poslije unovačen je u vojnu službu u Pulu, gdje se priključio radu Mornaričkog orkestra te svirao violu u gudačkom kvartetu.

Poslije vojne službe, od 1907. je do poslije Drugog svjetskog rata radio na tršćanskom Konzervatoriju Giuseppe Verdi (koji se 1932. ujedinio s Konzervatorijem Giuseppe Tartini, pod kojim imenom i danas djeluje), gdje je predavao harmoniju i kompoziciju. Među njegovim učenicima bili su i Luigi Dallapiccola i Giuseppe Radole.

Vodio je tršćanski zbor Airone, zbor grčke pravoslavne zajednice, Coro Madrigalesco Triestino i Scuola Corale del Dopolavoro Acegat. Skladao je uglavnom simfonijske skladbe, npr. Violinski koncert u G-duru (1906./11.), Simfoniju u B-duru (1914.), ali vrhunac skladateljske djelatnosti mu je opera u tri čina Trittico (praizvedena 1949. u Trstu).

Iz vremena boravka u Puli u pulskim je dnevnim listovima njegovo ime zabilježeno kao zborovođe, dirigenta i klavirskog pratitelja glazbenih događanja 1905., te ponovo 1915.-17., kad je opet bio unovačen i stacioniran u pulskoj mornaričkoj bazi. Illersberg tada postaje dirigentom zbora Ciscutti. Hrvatski list u prosincu 1915. u toj ga ulozi spominje u osvrtu na simfonijski koncert organiziran u korist evakuiraca, na kojem uz navedeni zbor sudjeluje i 90 glazbenika Mornaričkog orkestra. Uvježbavao je i zbor za nekoliko opernih predstava koje su izvedene u Puli tih ratnih godina. Osim toga, pratio je violinista Zlatka Balokovića na dva koncerta koja je ovaj održao u Puli 1917.

U Trstu jedna ulica nosi njegovo ime.