Mauro, Luigi, glazbenik i glazbeni pedagog (Milje, 28.II.1905. – Trst, 28.X.1990.).

Završio je učiteljsku školu, ali od rane mladosti njegov pravi poziv bila je glazba. U Trstu je učio najprije violinu, pa violu i harmoniju u Glazbenoj gimnaziji „Arturo Vram“ te kontrapunkt i kompoziciju na Konzervatoriju „Giuseppe Verdi“, u klasi Vita Levija.

Nakon školovanja najprije radi u talijanskim osnovnim školama u inozemstvu (u Španjolskoj, Francuskoj i Austriji) pa se vraća u Trst gdje glazbeno odgaja brojne generacije učenika, a bio je, od 1950-ih do 1970-ih, i ravnatelj tzv. komunalnih rekreacijskih centra – „Enrico Toti“ u tršćanskoj četvrti Sv. Just, potom „Giani Stuparich“ u Barkovlju (Barcola), u kojima je vodio orkestar odnosno zbor. Uz violu svirao je gitaru i klavir, a bio je članom dvaju tršćanskih komornih orkestara. Skladao je dječju operu La rosa alpina.

Za njegov glazbenopedagoški put ključno je bilo upoznavanje s glazbenom pedagogijom i didaktikom bavarskog profesora, glazbenog pedagoga i skladatelja Carla Orffa, s kojim se 1960-ih i susreo u Salzburgu. Otada se posvećuje glazbenom odgoju i obrazovanju prema Orffovoj metodi (Orff Schulwerk), a s Orffom prijateljuje do njegove smrti 1982. te će urediti talijansko izdanje njegove knjige Glazba za djecu (Musik für Kinder, Musica per bambini). Također je na talijanski preveo knjigu Orffove supruge Gertrude Die Orff-Musiktherapie: Aktive Förderung der Entwicklung des Kindes (Musicoterapia Orff: un'attiva stimolazione allo sviluppo del bambino, Assisi 1982.).

Kao vodeći talijanski stručnjak za muzikoterapiju po Orffovoj metodi utemeljio je 1978. u Trstu, s Giorgiom Blascom i Mariom Vattom, neprofitno udruženje za muzikoterapiju (Gruppo Studi di Musicoterapia), koje je okupljalo razne stručnjake, od neuropsihijatra i psihologa do glazbenika i pedagoga, pružajući tu specifičnu terapijsku pomoć osobama s poteškoćama u razvoju, ali i drugima, i djeci i odraslima. Udruga je nakon Maurove smrti bila kratko zamrla, ali je 1992. obnovljena, sa širim programom, te djeluje kao A.L.MA. (akronim od Associazione Luigi Mauro) Gruppo Studi di Musicoterapia.

Maurovo ime od 2004. nosi jedna tršćanska osnovna škola (pri Istituto Comprensivo San Giovanni), a u Miljama je njegovim imenom nazvana glazbena škola gradskog puhačkog orkestra (Orchestra a Fiatti Città di Muggia „Amici della musica“). Njegovu bogatu arhivu potomci su predali tršćanskom Konzervatoriju (od 1992. Conservatorio di musica Giuseppe Tartini), gdje je za nju ustanovljen poseban fond.

Omaškom autora u Istarskom biografskom leksikonu (Žminj 2024.) u natuknici „Mauro, Luigi“ navedena je pogrešna godina smrti.