Jelušić, Kazimir (Kažimir, Mirko), političar, narodnjak (Kastav, 23.III.1855. – Kastav, 26.IX.1918.).

U rodnom gradu je 1867. završio pučku školu. Radio je kao trgovac, a 1880. zaposlio se u općinskoj upravi u kojoj je bio i blagajnikom.

U njegovom političkom formiranju u duhu istarskoga hrvatskog nacionalnog pokreta značajnu je ulogu imao Jakov Volčić s kojim se dugo godina dopisivao (1876.-88.). Surađivao je i s narodnjakom Vjekoslavom Spinčićem. Godine 1897. izabran je za kastavskoga općinskog načelnika i na toj je dužnosti ostao do smrti. Kao načelnik zalagao se za gospodarski i kulturni razvitak Kastva, organizirao javne radove, poticao nakladničku djelatnost na hrvatskom jeziku te karitativnu djelatnost (Crveni križ). Zaslužan za proširenje muške pučke škole 1902., uređenje šetališta Crekvina (iza vjerojatno nikad dovršene kastavske crkve Uznesenja BDM), osnivanje Učiteljske škole u Kastvu (prvi tečaj održan je 1907.) i izgradnju školske zgrade početkom 1910-ih, adaptaciju Delavske škole 1913., koja je tada postala Carska i kraljevska strukovna škola za obrtno risanje, i dr. Bio je 1987. prvim predsjednikom kastavske Narodne čitaonice te jedan od osnivača i prvi predsjednik Pjevačkog i tamburaškog društva Istarska vila (1901.-03.). Na utemeljiteljskoj skupštini Političkog društva za Hrvate i Slovence u Istri, 7.V.1902. u Pazinu, izabran je za zamjenika odbornika.

Prikupljao je narodne pjesme Kastavštine, a s Vladimirom Nazorom, koji je 1909.-18. bio ravnateljem Učiteljske škole, sređivao je Spinčićeve dokumente i rukopise te su priredili Spomen-knjigu proslave 60-godišnjice zastupnika naroda prof. Vjekoslava Spinčića u Kastvu 22. i 23. oktobra 1908. (Kastav 1909.).

Zabilježeno je da je 1917. u Kastvu dočekao novog austrougarskog cara Karla I. pozdravivši ga na hrvatskom jeziku.

Njegovo ime nosi ulica u Kastvu.