Gigante, Riccardo, političar, novinar, pisac, muzealac, proučavatelj povijesti, iredentist, fašist (Rijeka, 29.I.1881. – Kastav, 4.V.1945.).

U rodnom gradu završio je gimnaziju, studirao je na Trgovačkoj akademiji u Grazu i Trstu. Već od mladosti zanimao se za politiku, ali i za književnost, umjetnost, povijest i folklor. Pisao je za riječke iredentističke i kulturno-književne listove, među ostalim i satiričko-burleskne i protuhabsburške stihove pod pseudonimima. Autor je kazališnih jednočinki Zio d'America (1914.) i Gianni Schicchi. Ilustrirao je knjigu svoga brata, povjesničara Silvina Fiume nel Quattrocento (1913.). Od početka 1910-ih do 1944. objavio je brojne članke i druge radove o riječkom grboslovlju, arheologiji, topografiji, numizmatici, folkloru i dr., najviše u La Vedetta d'Italia, La giovine Fiume i Fiume, te publikacijama Bulletino i Studi-saggi-appunti riječke sekcije Deputazione di storia patria. Monografija Folklore fiumano objavljena mu je posmrtno 1980. u Padovi. Sudjelovao je u arheološkim istraživanjima riječkoga Korza, obnovi Kosoga tornja, uređenju lapidarija Gradskoga muzeja, čiji je bio i počasni konzervator (1927.-30.).

Izrazito protalijanskih stavova, bio je 1905. među osnivačima iredentističkog kružoka La Giovine Fiume (Mlada Rijeka), čiji je predsjednik bio od 1908. do raspuštanja 1912. U Prvom svjetskom ratu sudjelovao je 1915.-18. kao dragovoljac talijanske vojske, zbog čega je u Ugarskoj osuđen na smrt, a u Italiji i Velikoj Britaniji odlikovan. U studenome 1918. vraća se u Rijeku, a nakon D'Annunziove okupacije grada 1919. izabran je za gradonačelnika. Odstupio je nakon talijanske intervencije radi provedbe Rapalskoga ugovora i uspostave Slobodne Države Rijeke. Na čelu fašista pokušao je paležom i silom osporiti lokalne izbore 1921., potom ga talijanske vlasti unovačuju i šalju u Rumunjsku, a vraća se 1924., nakon priključenja Rijeke Italiji. Fašističke vlasti postavljaju ga 1930. za gradonačelnika, a 1934. imenovan je senatorom Kraljevine Italije. U Drugom svjetskom ratu, nakon kapitulacije Italije, pridružuje se Mussolinijevoj marionetskoj Talijanskoj Socijalnoj Republici, a njemačka uprava postavlja ga krajem rujna 1943. za povjerenika Kvarnerske provincije, na kojoj će dužnosti biti tek mjesec dana.

Na kraju rata, prvih dana svibnja 1945., uhitili su ga pripadnici Ozne i kao fašističkog eksponenta likvidirali u blizini kastavske Crekvine. Jugoslavenske vlasti su kasnije tvrdile da je stradao u borbama za oslobođenje Rijeke u noći između 2. i 3.V.1945., ali svjedoci su kazivali da je viđen ujutro 4.V. kako ga Titova tajna policija, zajedno s još nekoliko uhićenih istaknutih Riječana, odvodi u Kastav. Godine 2018. u kraškoj jami na predjelu Loze kraj Crekvine otkopani su ljudski ostaci i osobni predmeti, a analizom je utvrđeno da su među njima i Giganteovi. Komemoracijom 14.II.2020. njegova je urna položena u mauzolej Vittoriale degli Italiani u Gardoneu.