Ulrik I.

Ulrik I., markgrof Kranjske i markgrof Istre, iz kuće Weimar-Orlamünde (oko 1020. – 6.III.1070.).

Rođen je iz braka Popona II., potomka tirinške grofovske kuće Weimar-Orlamünde, i Hademut II., kćeri Viliburge II. i istarsko-furlanskoga grofa Verihena te unuke kranjskoga markgrofa Ulrika I. iz bavarske kuće grofova Sempta i Ebersberga.

Blizak dvoru njemačkoga kralja Henrika IV., Ulrik I. postavljen je za markgrofa Kranjske marke (prije 1058.) te mu je ubrzo potom dodijeljena i Istarska grofovija (prije 1061.), koja se od toga vremena počinje nazivati markom (lat. Marchia Ystriensis). Sudjelovao je 1063. u vojnom pohodu Henrika IV. protiv ugarskoga kralja Bele I. Kao nagradu za tu vjernu službu Ulriku I. darovano je dvadeset kraljevskih selišta uz niz utvrda koje su štitile istočnu istarsku granicu na Učki između Svetoga Rimskog Carstva i Hrvatsko-Dalmatinskoga Kraljevstva. Tada se i oženio ugarskom princezom Sofijom, kćerkom Bele I. Umro je 1070. i za sobom ostavio četiri maloljetna nasljednika: dva sina – Popona III. i Ulrika II. – i dvije kćeri – Rikardu i Viliburgu I.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Peter Lange, „Zur Geschichte der Grafschaft Weimar-Orlamünde“, u: Thüringen im Mittelalter: Die Schwarzburger, Rudolstadt 1995., 183-198; Ingrid Würth, „Die Grafen von Weimar-Orlamünde als Markgrafen von Krain und Istrien“, Zeitschrift des Vereins für Thüringische Geschichte, 56, 2002., 91-132; Marija Mogorović Crljenko, „Istarski markgrofovi iz obitelji Weimar-Orlamünde u konstelaciji odnosa Carstva i papinstva u doba borbe za investituru“, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch, 10, 2003., 83-89; Josip Banić, „The Mystery of Merania: A New Solution to Old Problems (Holy Roman Empire and the Kingdom of Croatia-Dalmatia during the Investiture Controversy)“, Zgodovinski časopis 74, 3-4, 2020., 296-327, i 75, 1-2, 2021.