Sergo, Zorko, boćar, sportski i društveno-politički aktivist (Dračevac, 1.V.1931. – Poreč, 30.VII.2021.).

Rođen je kao Albino, otac Ivan (Giovanni), majka Mari(j)a rođ. Radovan, a u poraću mu je prezime više desetljeća bilo Šergo. U Puli je završio trgovačku školu.

Boćati je počeo još 1948. u rodnom selu, a kad se početkom 1950-ih zbog posla preselio u Rijeku, u poduzeće Lučki radnik, postao je članom istoimenog boćarskog i kuglačkog kluba za koji je kao boćar na raznim natjecanjima nastupao od 1952. do 1963. U jednom je mandatu bio i predsjednik kluba. Nakon prelaska na posao komercijalista u riječkom Istravinu u tom se poduzeću uključio u organizaciju boćarske sekcije.

Godine 1974. vratio se u Poreč, a 1975. sudjelovao u osnivanju Općinskog boćarskog saveza Poreča i bio izabran za njegovog prvog predsjednika. Tu je dužnost obavljao u dva mandata, do 1982., a u vrijeme njegovog vodstva boćanje se kao sport intenzivno širi Poreštinom. Po mjesnim zajednicama osnivaju se boćarski klubovi i uređuju igrališta po međunarodnim pravilima, prvo u Dračevcu, potom i u Kašteliru, Vrsaru, Vižinadi, Vabrigi, porečkom Novom naselju... te je boćanje postalo najmasovnijim sportom na Poreštini. Sergo je i dalje boćao nastupajući za klubove Istra II, Delfin i Mate Balota. Kao član Istre II osvojio je 1977. treće mjesto na prvenstvu Hrvatske u četvorkama i plasirao se na jugoslavensko državno prvenstvo u Tivtu. U Jugoslaviji je stekao i zvanje saveznog boćarskog suca.

U radnu mirovinu odlazi 1990., a iste godine aktivira se i u kuglačkom sportu. Godine 1995. postao je prvim predsjednikom osamostaljenog Ženskog kuglačkog kluba Istra iz Poreča. Na toj je dužnosti bio do 2000., a potom još četiri četverogodišnja mandata u izvršnom odboru kluba. Za vrijeme njegovog predsjedništva ŽKK Istra ušao je u 1. hrvatsku kuglačku ligu, a 1996. dobio porečku gradsku Povelju 30. april.

Bio je i doživotni počasni predsjednik porečkog Boćarskog kluba Mate Balota.

Osim u sportu zapažen je bio i u lokalnom društvenom i političkom životu. Od 1990-ih djelatan je u Sindikatu umirovljenika Hrvatske (SUH), posebno pomažući umirovljenicima u ostvarivanju njihovih prava u Hrvatskoj i Italiji. Bio je tijekom 2000-ih i potpredsjednikom lokalnog ogranka SUH-a, a 2004. kratko predsjednikom novoosnovane porečke podružnice Hrvatske stranke umirovljenika (HSU). Vrlo aktivan bio je u 2000-im i u talijanskoj nacionalnoj zajednici, sudjelovao je u osnivanju Zajednice Talijana Baderne čiji je bio dugogodišnji potpredsjednik, a biran je i za njezinog predstavnika u skupštini Talijanske unije te u Vijeće talijanske nacionalne zajednice Grada Poreča. Bio je i aktivnim članom Udruge civilnih invalida rata Istarske županije.

Za društvenu aktivnost, posebice za djelovanje u boćarskom i kuglačkom sportu i doprinos njihovom razvoju dobio je više nagrada i priznanja: Zlatnu značku Boćarskog saveza Jugoslavije (1985.), priznanje Hrvatskog boćarskog saveza (2001.), nagrade za životno djelo Sportske zajednice Grada Poreča (2015.) i Istarske županije (2019.) te Plaketu 30. april Općine Poreč (1984.) i zahvalnicu Grada Poreča (2019.).

LIT.

Slike