Bressan, Arnaldo, pjesnik, pisac, prevoditelj, esejist, književni povjesničar, sveučilišni profesor (Izola, 18.V.1933. – Milano, 13.III.1996.).

Otac Luciano bio je pomorac, majka Albina rođ. Degrassi radnica pa domaćica. Arnaldova sestra Gabriella Saridachi bila je talijanska radijska novinarka. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, a u koparskoj talijanskoj gimnaziji "Carlo Combi" (danas Gimnazija "Gian Rinaldo Carli") maturirao je 1952.

U novom valu istarskog egzodusa 1953. seli se u Trst, potom u Milano. Dobiva posao u informativno-oglasnoj službi torinske tvrtke Pirelli, a na milanskom Sveučilištu upisuje studij književnosti i filozofije. Počinje prevoditi s engleskog i francuskog te pisati beletristiku. Prve crtice objavljene su mu u torinskom časopisu Argomenti 1953., a sljedeće je godine dobio nagradu Del Duca za neobjavljeni roman Il maltempo. Racconti di frontiera.

Vraća se 1955. u Trst, sudjeluje u radničkom pokretu i nastavlja studij te je 1959. diplomirao na Filozofskom fakultetu tezom o Albertu Camusu. Ponovo se seli u Milano gdje radi kao nastavnik u srednjim školama. Nastavlja prevodilački i književni rad, a u ljevičarskom tisku piše o aktualnim političkim temama.

Objavio je 1970. pjesničku zbirku Vento dell'Ovest, a 1971.-74. izdaje časopis Il comunardo. Surađuje u milanskom dnevniku Avanti u kojemu objavljuje prve oglede o Ivanu Cankaru čije romane prevodi na talijanski. Prevodi i djela drugih slovenskih pisaca (Vladimira Bartola, Cirila Zlobeca, Alojza Rebule, Borisa Pahora, Srečka Kosovela, Marka Kravosa i dr.), nerijetko pišući i uvodne komentare. U milanskom časopisu Uomini e libri objavljuje u 1980-im seriju intervjua sa slovenskim književnicima i znanstvenicima. O slovenskoj književnosti i autorima studije i eseje piše i u drugoj talijanskoj te slovenskoj periodici (Quaderni di Stilb, Metodi e ricerche, La Battana, Il Territorio, Naši razgledi, Sodobnost, Primorska srečanja, Fontana i dr.). Objavljuje prijevode slovenskih književnih antologija te druga izdanja poput: "Due frammenti sulla poesia di Ciril Zlobec" (La Battana, 1984.), Le avventure della parola: saggi sloveni e triestini (Milano 1985.; u slovenskom prijevodu Pustolovščina besede: slovenski eseji, Kopar-Trst 1985.), "Appunti sull'influenza della psicoanalisi tra la giovane intelligenza slovena degli anni Venti e in particolare nell'opera dello scritore Vladimir Bartol" (Metodi e ricerche, 1986.), "Scrittori sloveni: Innanzitutto una radice mitteleuropea / Boris Pahor" (Uomini e libri, 1989.), "Alamut: proti zapeljevanju nihilizma in iracionalizma" (Sodobnost, 1990.) i dr. Uređivao je i radijske i televizijske priloge.

Godine 1987. dobio je profesuru iz slovenskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Udinama, a od akademske godine 1993./94. do smrti taj kolegij predaje na tršćanskom Sveučilištu. Njegov znanstveni interes bio je usmjeren na slovensku književnost od dekadence do suvremenih autora, a posebnu pažnju posvetio je 1920-im, S. Kosovelu, ekspresionizmu i slovenskim književnicima iz Trsta.

Objavio je i monografiju o Danteu Alighieriju u slovenskoj književnosti Dante in sloveno (Udine 1990.). Autor je romana-pamfleta Esercizi laterali di piacere (Venezia 1993.). Dio radova preveden mu je na slovenski (Prostori izgnanstva, 2001.), a nekoliko pjesama uglazbljeno.

Za dugogodišnje populariziranje slovenske književnosti u Italiji odlikovan je 1986. Ordenom jugoslavenske zvijezde za kulturne zasluge.

Slike