Milat, Ivan, akademski slikar, pedagog (Blato na Korčuli, 7.I.1922. – Kutina, 3.VIII.2009.).

Obitelj mu se 1925. preselila u Dubrovnik, gdje je završio osnovnu i srednju školu. U vojsci je od 1936. stekao glazbenu naobrazbu.

Poslije kapitulacije Kraljevine Jugoslavije bio je u talijanskom zarobljeništvu u Albaniji, a zatim se vratio na Korčulu, gdje ga je poznanstvo s Ivom Lozicom usmjerilo prema kiparstvu.

Nakon Drugog svjetskog rata upisao je kiparstvo na zagrebačkoj Likovnoj akademiji, u klasi Vanje Radauša i Frana Kršinića, ali je ubrzo zbog zdravstvenih razloga (išijasa) promijenio smjer u studij slikarstva (u klasi Otona Postružnika), što je diplomirao 1951.

Kao nastavnik likovne kulture radio je u Puli 1951.-56., u Gimnaziji „Branko Semelić“, surađivao je s Arheološkim muzejom Istre, svirao je i u Kazališnom orkestru. Nakon toga je radio u Županji i potom od 1960. u Kutini, gdje je ostao do kraja života. Bio je osnivač i kustos Muzeja Moslavine.

Radio je crteže u olovci, ugljenu i tušu, a i u ulju i akvarelu, najviše gradske i seoske vizure, mrtvu prirodu i portrete.

Dio njegove ostavštine, mahom u obiteljskom posjedu, čine motivi Pule 1950-ih, a gdje je 1952. izradio reljef Matka Laginje za spomen-ploču na kući u današnjoj Ulici Matka Laginje gdje je političar živio i radio.