Manzutto, Romano, mornarički i zrakoplovni časnik, avanturist, gusar (Vodnjan, 20.I.1896. – Treviso, 4.II.1983.).

Sin umaškog poduzetnika i političara Pietra (Piero) Manzutta i Emilie Marchesi iz Vodnjana.

Djetinjstvo i mladost proživio je u Umagu. Kao mladić prigrlio je iredentističke ideje, a na početku Prvog svjetskog rata, 13.I.1915., prelazi u Italiju, ali se ilegalno vraća u Trst gdje s Nazariom Saurom prikuplja podatke i organizira bijeg iredentista i ostalih protivnika Austro-Ugarske Monarhije.

Ulaskom Italije u rat, priključuje se kao dragovoljac 24.X.1915. njezinoj mornarici (volontario motonauta di II classe). Zajedno s Ernestom Grammaticopolom iskrcao se noću 20.I.1916. na tršćanski lukobran odakle izviđaju ratno brodovlje u luci te motornim čamcem uspijevaju pobjeći austrijskoj torpiljarki. Kasnije obojica kao izvidnici prelaze u bazu mornaričkog zrakoplovstva u Gradežu (Grado).

Nakon prvog noćnog zračnog napada na tršćansko brodogradilište 15.V.1916. odlikovan je Srebrnom medaljom za vojne zasluge. Prilikom zračnog napada na porečku hidrozrakoplovnu stanicu 13.X.1916. bio je izvidnik u hidroplanu L 140 kojim upravlja poručnik korvete Luigi Spagnuolo. Nakon uspješnog okršaja s dva neprijateljska zrakoplova, od kojih je jedan bio austrougarskog zračnog asa Gottfrieda von Banfielda, prilikom izviđanja 22./23.X., dobiva Brončanu medalju za vojne zasluge. U drugom noćnom letu bio je ranjen jer zrakoplov udara u telegrafske stupove na gradeškom lukobranu.

Polovicom 1917. vraća se u mornaricu kao zapovjednik torpednog čamca (MAS). U noći 23./24.V. s drugim talijanskim brodovljem sudjeluje u pratnji dvaju britanskih ratnih brodova monitora u napadu na austrougarsku bitnicu u Proseku (Prosecco) iznad Trsta. Oko 6.30 sati ujutro neprijateljski hidroavion L 136 prisiljen je na spuštanje, a Manzutto sa svojim MAS 53 zarobljava njegovu posadu, za što je odlikovan još jednom Srebrnom medaljom za vojne zasluge.

Tijekom povlačenja talijanske vojske zbog proboja fronte kod Kobarida, zajedno s drugim torpednim čamcima čuva odstupnicu do 3.X.1917. kod mjesta Beva na ušću Tilmenta (tal. Tagliamento, furlanski Tiliment, mlet. Tajamento). Pri povlačenju uništava riječne ustave da oteža napredovanje neprijatelja. U noći 14./15.XII. s MAS 53 u pratnji MAS 16 kreće uzvodno rijekom Piave Vecchio u napad na neprijateljske položaje na lijevoj obali. Tijekom akcije MAS 16 je pogođen i potopljen, ali Manzutto uspijeva spasiti posadu i povući se.

Krajem rata zapovjednik je sekcije, potom grupe torpednih čamaca u Ankoni i San Remu. Nakon prestanka borbi vodi konvoj s drugom grupom talijanskih okupacijskih trupa u Trst gdje ostaje u službi lučkog zapovjedništva do demobilizacije 1.IX.1919. u činu poručnika bojnog broda. Ranije, 20.I.1919. dobiva čin pričuvnog kapetana zrakoplovstva.

Priključuje se potom D'Annunziovom pohodu na Rijeku (L'Impresa di Fiume, La marcia di Ronchi) krenuvši iz Ronka te sudjeluje u gusarskim prepadima na vojne i trgovačke brodove. U noći 7./8.X.1919. predvodi grupu od osam riječkih legionara prozvanih uskocima (uscocchi) koji otimaju razarač Agostino Bertani privezan na gatu Sanità u Trstu. Pištoljima, bez municije, svladali su posadu od 70 časnika i mornara, a zapovjednika zaključali u kabinu, pa se pretpostavlja da se barem dio posade priključio otmičarima. Usprkos lošem vremenu brod je isplovio za Rijeku i priključio se floti „Kvarnerske države“ (Reggenza italiana del Carnaro). Parobrod Báró Fehervàry (Fejérváry), vlasništvo Società Navigazione Adria, otet je 6.V.1920. kada kreće iz Trsta s teretom od preko 5000 tona žita prema Siciliji. Zahvaljujući pomoći brodskih ložača petorica riječkih legionara pod vodstvom Manzutta uspiju se sakriti u spremište ugljena. Na pučini strojari otvaraju spremište i omogućuju otmičarima da pištoljima i šakama upućenim prvom časniku preuzmu brod. U zoru 7. V. parobrod ulazi u riječku luku. Početkom rujna 1920. izvršen je prepad na parobrod Cogne usidren u Cataniji na Siciliji, a koji je trebao prevesti teret luksuzne robe (svila, automobili, švicarski satovi) vrijedan 200 milijuna lira u Argentinu. Sedmero riječkih legionara pod vodstvom Manzutta neopaženo se ukrcavaju i tijekom plovidbe 2.IX. oko 16 sati preuzimaju kontrolu nad brodom koji su usmjerili prema Rijeci, kamo su stigli 5.IX. Nakon plaćanja otkupnine brod i teret vraćeni su vlasniku. Zbog tih uspjeha D'Annunzio je Manzutta nazvao „knezom uskoka” (principe degli uscocchi) i „uskokom uskoka” (uscocco degli uscocchi).

Nakon protjerivanja iz Rijeke, 18.I.1921., D'Annunzio se povlači u vilu Cargnacco u Gardone Rivieri na jezeru Garda, gdje uređuje svoj Vittoriale degli Italiani. Kao letački pobočnik (aiutante di volo) 1923. priključuje mu se Manzutto koji tamo dovodi i svoju obitelj. Dobiva čin satnika zrakoplovstva (na pjesnikovu zamolbu). Kada D'Annunzio prepušta Vittoriale državi (1930.), Manzutto je imenovan njegovim upraviteljem te postaje glavni pjesnikov suradnik. Radio je na izdavanju d'Annunziovih sabranih djela te zbog toga dosta putovao. Uz to, kao iskusni obavještajac, sudjeluje u tajnom izvještavanju predsjednika vlade Benita Mussolinija o D'Annunziovom kretanju i radu (izgleda uz pjesnikovo znanje). Nakon D'Annunziove smrti (1938.) seli u Padovu.

Nakon što je 1931. spasio od utapanja u jezeru jednu osobu sljedeće je godine dobio Srebrnu medalju za građanske (civilne) zasluge. Za svojevremeno sudjelovanje u pohodu na Rijeku odlikovan je zlatnom spomen-medaljom (Medaglia commemorativa d'oro della Marcia di Ronchi).

U Drugom svjetskom ratu kratko je vrijeme bio zapovjednik tršćanskog hidroavionskog uzletišta. Ranjen je lipnja 1944. u savezničkom bombardiranju Gradeža, gdje se bio sklonio s obitelji.

Nakon rata 1948. sudjeluje na izborima za Talijanski parlament kao član monarhističke stranke. Godine 1954. unaprijeđen je u pukovnika zrakoplovstva. U 1950-im bio je među vođama Škotske masonske lože zvane i Trobojnica (Loggia Scozzese o Tricolore) sa sjedištem u Bariju i podružnicom u Trstu.

Za sudjelovanje u Prvom svjetskom ratu dodijeljen mu je 1970. naslov viteza Reda Vittorija Veneta (Cavaliere dell’Ordine di Vittorio Veneto). Iste godine unaprijeđen je u brigadnog generala zrakoplovstva.

U Vittorialeu se čuva kutija s Manzuttovim odlikovanjima, njegova prepiska s D'Annunziom te dokumenti o njegovom ratnom putu. Museo dell'Aria e dello Spazio u dvorcu San Pelagio (u Due Carrare kod Padove) čuva Manzuttovu svečanu uniformu i brončano poprsje, djelo treviškog kipara M. Bottera iz 1974.

Slike