Percan, Tihomir, konzervator arheolog (Pula, 29.V.1982. – Ljubićeva pećina kod Marčane, 24.VI.2020.).

Sin Josipa i Romane rođ. Valić.

Osnovnu školu pohađao je u Krnici, a gimnaziju u Puli. Godine 2008. stekao je diplomu arheologa na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Zaposlio se kao konzervator-arheolog u Službi za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda, u Odjelu za kopnenu arheologiju sa sjedištem u Juršićima. Zvanje višeg konzervatora arheologa stekao je 2019.

Pod njegovim nadzorom provedeni su konzervatorski radovi na arheološkim lokalitetima u Mutvoranu, Plominu, Starom Raklju, Bermu, Sutivancu, Barbanu, Sv. Mihovilu nad Limom kod Kloštra, Sv. križu kod Završja, crkvi sv. Jeronima u Humu, crkvi sv. Foške u Batvačima i dr. Među najznačajnijim istraživanjima su ona u Ljubićevoj pećini kod Marčane kao plod višegodišnje suradnje Hrvatskoga restauratorskog zavoda i Muzeja prapovijesne antropologije u Monacu, a njihove je rezultate Percan prikazao izložbom La grotte de Ljubic u tom monegaškom muzeju (studeni 2013. – veljača 2014.).

Smrtno je stradao upravo istražujući Ljubićevu pećinu.

Njegov je primarni znanstveni interes bio usmjeren na istraživanje prapovijesnih razdoblja istarskoga poluotoka. Zahvaljujući tome, postao jedan od eminentnijih stručnjaka na tom području. Bio je doktorand na Fakulteti za humanistične študije Univerze na Primorskem u Kopru, s temom Limski zaljev na prijelazu tisućljeća – problem prelaska kasnog brončanog u starije željezno doba Istre. Brojna istraživanja bila su popraćena znanstvenim i stručnim radovima, koje je objavio u znanstvenim časopisima te kao poglavlja u monografskim izdanjima.

Živio je u Raklju. Bio je zaljubljenik u sport, a posebno nogomet. Bio je aktivan član Nogometnog kluba Pomorac Rakalj-Krnica od njegova osnutka 1999. Svoju upornost u sportu potvrdio je kao atletičar, planinar i ribič. Bio je i strastveni berač šparuga i gljiva, volio je kuhati i putovati.

Posmrtno je izabran za počasnog člana Hrvatskog arheološkog društva.

Slike