Vattovaz (Vatta), Antonio, svećenik, spisatelj (Kopar, 20.V.1876. – Trst, 14.VII.1938.).

Pohađao je bogosloviju u Gorici od 1895. do 1898. te je zaređen 24.IX.1898. u Trstu.

Od 1898. službovao je kao svećenik u Miljama do listopada 1902., kada odlazi na studij u bečki Augustineum. Doktorat iz teologije postigao je 20.VII.1903.

U Trst se vratio u listopadu 1903. te je obavljao pastoralnu službu u tamošnjim župama sv. Marije Velike (1903.-06.), sv. Jakova (1906.-14.) i sv. Antona Padovanskog (1914.-28.) u kojoj je 1928. kao župnik pokrenuo obnovu i ukrašavanje župne neoklasicističke crkve sv. Antuna (Novi), povjerivši izradu projekata arhitektu Corneliju Budinichu.

Bio je i politički aktivan te je 1907. u Istri sudjelovao kao kandidat Talijanske kršćansko-socijalne stranke (Partito Cristiano Sociale Italiano) na parlamentarnim izborima, ali bez uspjeha. Tijekom Prvog svjetskog rata, a i u poraću, višekratno je javno podržavao talijanske nacionalne interese.

U Tršćansko-koparskoj biskupiji obnašao je više dužnosti, bio je biskupijski povjerenik za katolički vjeronauk u slovenskim školama (1908.-18.), vijećnik konzistorija (1909.-29.) i dr. U srpnju 1917. bio je izabran u direkciju tršćanskog sirotišta sv. Josipa (Orfanotrofio S. Giuseppe). Godine 1928. imenovan je počasnim kanonikom tršćanskog kaptola sv. Justa te se uskoro povukao u mirovinu.

Bavio se i glazbom te spisateljstvom. Koncem 1915. izvedena je u Trstu njegova lirska skica Natale in guerra, koju je uglazbio Giorgio Ballig. Pisao je poeziju religiozna sadržaja u klasičnom stihu, a prvu zbirku Pasqua, quadri musicali objavio je 1922. u Trstu. Napisao je komemorativnu odu tršćanskom prepozitu Francescu Petroniju (1926.), a 1929. tiskana mu je u Trstu zbirka religioznih pjesama Carmina cordis.