Lago, Luciano, geograf, sveučilišni profesor (Trst, 2.III.1937. – Trst, 19.XI.2017.).

Nakon završene klasične gimnazije „Dante Alighieri“ diplomirao je 1963. Filozofskom fakultetu (Facoltà di Lettere e Filosofia) Sveučilišta u Trstu. Godine 1964. postaje asistent na Katedri za geografiju tršćanskog sveučilišta, a od 1967. do 1999. bio je docent povijesti kartografije i geografskih istraživanja na istoj katedri. Od 1977. vodio je nastavu geografije na Filozofskom fakultetu, na kojem je bio voditelj Laboratorija za geografiju. Od 1980. je redoviti profesor te vodi novoosnovanu Katedru za povijest kartografije. Niz akademskih godina predavao je Povijesnu geografiju, Povijest naselja i Regionalnu geografiju. Nakon što je od 1981. do 1990. bio ravnatelj Geografskog instituta na Učiteljskom fakultetu, od 1990. do 1996. na čelu je novog Odsjeka za geografske i povijesne znanosti. Od 1988. do 1993. bio je dekan Učiteljskog fakulteta te od 1993. do 2003. Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti, koji je nastao transformacijom Učiteljskog fakulteta.

Od akademske 1991./92. godine surađivao je s Odsjekom za talijanistiku Filozofskog (tada Pedagoškog) fakulteta u Puli Sveučilišta u Rijeci. Bio je jedan od osnivača Talijanskog centra za historijsko-geografske studije obnašajući ulogu koordinatora sekcije Povijest kartografije od 1992. do 2007. Od 1997. do 2001. obnašao je dužnost predsjednika Talijanskog geografskog društva, koje mu je 2002. dodijelilo Zlatnu medalju za djelo Imago Italiae (Trieste 2002.).

Nakon akademske karijere, od 2004. do 2009. obnašao je dužnost predsjednika Narodnog sveučilišta u Trstu (Università Popolare di Trieste). U tom je razdoblju održavao edukacijske tečajeve s geografskim temama u školama i talijanskim zajednicama Istre, Rijeke i Dalmacije. Popularizaciju geografije i općenito znanosti provodio je i kroz brojne kartografske izložbe.

U njegovu istarskom opusu ističe se rad s Claudiom Rossitom „Le raffigurazioni della penisola istriana negli atlanti cinquecenteschi dell'Ortelio, de Jode e Mercatore. Nota preliminare ad un saggio di cartografia storica“ (Atti del Centro di ricerche storiche, IX, 1979., 91-179).

S istim koautorom objavio je značajno djelo o kartografskim izvorima Istre Descriptio Histriae (Rovigno 1981.) te izvor Pietro Coppo. Le „Tabvlae“ (1524-1526) (I-II, Trieste 1984.-86.)

Istarskim poluotokom bavio se, sa suradnicima Rinaldom Derossijem i C. Rossitom, i u djelu Terra d'Istria. Viaggio pittorico attraverso i paesaggi della penisola istriana (Trieste 1987.).

Sa suradnicima (Carlo Donato, C. Rossit, Tullio Vergerio, Lidia Delton, Sergio Delton i Anita Forlani) objavio je značajno znanstveno djelo o istarskim kažunima Pietre e paesaggi dell'Istria centro-meridionale. Le „Casite“: Un censimento per la memoria storica, Trieste 1994. (hrv. izdanje: Kamena zdanja i krajolici središnje i južne Istre. „Kažuni“: inventar za povijesno pamćenje, Pula 1996.). Istarskom opusu pripada i knjiga Imago Adriae: la patria del Friuli, l’Istria e la Dalmazia nella cartografia antica (sa suradnicima Brunom Del Fabbro Caracoglia, C. Donatom i C. Rossitom) Trieste 1996. (hrv. izdanje: Stare karte Jadrana, Pula 1996.).

U djelu La toponomastica in Istria, Fiume e Dalmazia. Vol. II, Aspetti cartografici e comparazione geostorica. Parte Prima: Aspetti conoscitivi iz 2009. uz suuredništvo s Oriettom Selva i Draganom Umekom sudjeluje s tri poglavlja: „Il contributo del documento cartografico nella ricerca toponomastica“, „La rappresentazione del territorio: L'imago della conoscenza“ te „Lingua e storia nella identificazione toponomastica di alcune sedi minori: i 'Katuni' della penisola istriana“.

Sa suprugom Adrianom imao je sina Roberta i kćer Elisabettu.

Pokopan je na groblju u Villi Vicentini kraj Tržiča (Monfalkona).

Slike