Scher, Bruno, nogometaš i nogometni trener (Kopar, 12.X.1907. – Trst, 5.IV.1978.).

Već od mladosti imao je dvije strasti, nogomet i komunizam, koje će odrediti i njegovu karijeru.

Nogomet je počeo igrati kao vezni igrač u klubu Circolo Sportivo Capodistriano, za koji nastupa od 1924. Potom od 1926. igra za tršćansku Ponzianu, u sezoni 1928./29. za Triestinu (u julijanskoj regionalnoj ligi), pa 1929./30. za objedinjenu Associazione Sportiva Ponziana Edera. Godine 1930. odlazi na jug Italije, u Lecce, koji je nastupao u Serie B, i gdje je u dvije sezone (1930.-32.) odigrao ukupno 62 utakmice (55 u Serie B) i postigao pet golova.

Karijeru je nastavio u Bariju, igrajući u prvoj talijanskoj ligi (Serie A) u sezoni 1932./33. (prvu utakmicu odigrao je 19.II.1933. protiv Milana), ali mu je nogometni napredak politički prekinut. Naime, nije htio, u duhu tadašnjih fašističkih direktiva, talijanizirati svoje prezime, čak ni u Scheri (ili Scherri ili Serri), pa je završio u nižerazrednom klubu iz Lucce (nastupao je u Prima divisione, tadašnjoj trećoj talijanskoj ligi). Trener Lucchesea od 1933. bio je Mađar Ernő Egri Erbstein (kasnije proslavljeni trener Torina), koji je 1936. klub doveo čak u Serie A. Nakon dvije sezone igranja u Serie A za Lucchese (1936.-38.) Scher je ponovno, opirući se kao dosljedan komunist i antifašist nasilnoj promjeni prezimena, igrački degradiran i prisiljen otići iz kluba. Posljednju utakmicu za Lucchese odigrao je 24.IV.1938. protiv Triestine. Tu završava njegova prvoligaška karijera, iako se govorilo da bi mogao prijeći u milansku Ambrosianu Inter, pa i zaigrati za talijansku reprezentaciju, što se nije dogodilo.

U Luccheseu je, od 1933. do 1938., odigrao 124 utakmice i postigao 23 gola. U Serie A odigrao je ukupno 50 utakmica – osam za Bari i 42 za Lucchese – i postigao četiri zgoditka, po dva za svaku ekipu, a i jedan autogol. U dijelu izvora navodi se da je za Bari odigrao jednu prvoligašku utakmicu više.

I o neposrednom nastavku njegove nogometne karijere, u sezoni 1938./39., različiti su navodi: da je cijelu godinu pauzirao ili da je igrao u trećoj ligi (Serie C) za Pieris 1925, u općini Škocjan na Soči (San Canzian d'Isonzo) u Goričkoj provinciji, pa i da se vratio u Istru, u Izolu, i igrao u Dopolavoro Aziendale Ampelea, što je zabuna jer je u tom klubu tada igrao Brunov mlađi brat Giordano.

U sezoni 1939./40. vraća se na talijanski jug i igra u Serie C za Juventus Siderno, u provinciji Reggio Calabria; sljedeće sezone igra za Pieris, a 1942./43. za Ampeleu. U tom se razdoblju posvetio i trenerskom pozivu, pa je 1939./40. vodio Siderno, a 1940./41. bio je pomoćni trener u Pierisu.

Nakon Drugog svjetskog rata trenirao je, od 1946. do 1950., koparsku Auroru, za koju je neko vrijeme i igrao. Potom je sa suprugom Caterinom živio u Miljama, u teškim ekonomskim uvjetima, radeći uglavnom kao stolar i građevinski radnik. Trenirao je kratko tamošnji klub Unione Sportiva Muggesana, a 1957. njegov bivši suigrač iz Lucchesea i talijanski reprezentativni vratar Aldo Olivieri, tada trener u Triestini, angažirao ga je za svog pomoćnika. Olivieri 1959. odlazi iz Triestine u Hellas Veronu, ali Scher odbija njegov poziv da mu se pridruži te ostaje živjeti u Miljama.

U mirovinu je otišao 1967., a umro je od pleuritisa.

Brunova braća Vittorio (1901.-1954.) i Giordano (1910.-1969.) također su bili dobri nogometaši. Za Vittorija je poznato da je 1928. igrao u tršćanskoj Ponziani Ederi iz koje je sljedeće godine prešao u klub Triestina Unione Sportiva pa 1930. u Esperia Trieste, a mlađi Giordano je 1936./37. igrao u Lecceu (u Serie C) potom u Ampelei i Sidernu.

Slike