Tonetti, plominska plemićka obitelj (XV. – XX. st.).

U Plomin dolaze iz Belluna kao pripadnici mletačke administracije nakon što su Labin i Plomin 1420. priznali suverenitet Mletačke Republike.

Antonio je početkom XVII. st. bio upravitelj plominskog markezata. Imali su velika imanja na Labinšćini. Bili su posljednji vlasnici kršanskog kaštela, a imali su i nekoliko zgrada u Plominu. Imali su jedrenjake i trgovali između dviju obala Jadrana, iz plominske luke prevozili su do Venecije i Trsta uglavnom ogrjevno i drvo za gradnju plovila, a u Istru i na kvarnerske otoke najviše građevinski materijal. Bavili su se i poljoprivrednom proizvodnjom.

U XIX. st. dali su nekoliko plominskih načelnika: Giovanni (1807.-1896.), brat mu Matteo (1833.-1900.), pomorski kapetan Floriano (Plomin, 16.IV.1850. – Plomin, 21.IX.1931.), učitelj Albino i njegov brat Marco, profesor matematike i fizike, na tom mjestu je do 1941.

Obitelj Tonetti bila je vlasnik prvog automobila u Kršanu. Matteo iz druge grane obitelji (Plomin Luka) je 1860. kupio kršanski kaštel, koji je ostao u vlasništvu obitelji do 1945.

Antonio je 1878. izbjegao regrutaciju austro-ugarske vojske prilikom okupacije Bosne i Hercegovine tako što je prebjegao u Veneciju, gdje su imali palaču Ca' Giustinian na Velikom kanalu (Canal Grande). Tu je rođen njegov sin Giovanni Pietro – Conte Rosso (Crveni Grof) (Venecija, 3.VI.1888. – Bressanone, 21.VIII.1970.).

U razdoblju između 1830. i 1890. dva njihova jedrenjaka, Teresa i Rosina, kršteni po njegovoj majci i sestri, prevozili su iz Engleske u Kalkutu industrijske proizvode, a u povratku pamuk koji je bio okosnica brzog razvoja engleske tekstilne industrije. Plovili su i do Baltimorea i Philadelphije u Sjedinjene Američke Države.

Potpuno iseljavanje obitelji Tonetti iz Istre na Apeninski poluotok ubrzalo se u prosincu 1940. nakon velikog požara u kojem nestaje ne samo veći dio srednjovjekovnog kaštela u Kršanu, već i namještaj, biblioteka i druga imovina obitelji Tonetti.

Kći Giovannija Pietra Francesca (Venecija, 1922.) bila je također zastupnica u parlamentu Republike Italije kao članica Socijalističke partije, a o svom djetinjstvu u Kršanu i Plominu napisala je knjigu Il Vento del Quarnero (Caselle di Sommacampagna 2010.).