Zambeccari, Francesco, grof, mornarički časnik, konstruktor balona i zrakoplovac (Bologna, 14.XI.1752. – Bologna, 21.IX.1812.).

Sin senatora i grofa Giovannija i Marianne rođ. Bentivogli.

Školovao se na Collegiu dei nobili u Parmi, istaknuvši se u znanju matematike i fizike. Prijavio se u korpus kraljevske straže španjolskog monarha te kasnije prešao u španjolsku Kraljevsku mornaricu s činom poručnika fregate. Istaknuo se u obrani utvrde Oran (Alžir) od Arapa. Tijekom službe stigao je i do Kube. Kako bi izbjegao suđenje inkvizicije zbog čitanja zabranjenih djela Guillaumea-Thomasa Françoisa Raynala, naglo je napustio Havanu i vojnu karijeru te se 1781. preselio u Pariz.

Tu se upoznaje s radom braće Montgolfier i njihovim pokusima s balonima na vrući zrak, kao i pokušajima fizičara Jacquesa Charlesa da napravi balon punjen vodikom. Sklanja se u London krajem 1783. zbog problema vezanih za njegovo dezertiranje iz španjolske mornarice. Njegov prvi eksperiment održan je u britanskoj prijestolnici 25.XI.1783. (samo četiri dana nakon prvog ljudskog leta), kada je lansirao bespilotni balon s topničkog poligona.

Ondje surađuje s Vincenzom Lunardijem na izradi balona, ali se razilaze. Vlastitim balonom dostigao je visinu od 3000 metara 22.III.1785. Zajedno s njim u podvigu su sudjelovali admiral Edward Vernon, Mifs Grice te još jedan član posade iz Londona.

Zajedno s Jean-Françoisom Pilâtreom de Rozierom radio je na izvedbi dvokomornog balona. Gornja komora, sfernog oblika, bila je punjena vodikom, a donja zrakom grijanim špiritnim plamenikom. Gondola za posadu bila je pričvršćena za obruč povezan s mrežom koja obuhvaća gornju komoru.

Nakon stradavanja de Roziera u letu balonom, Zambeccari odlazi 1785. u Petrograd i pristupa ruskoj Carskoj mornarici. Zarobljen je kod Dardanela 23.IX.1787. poslije brodoloma. Završio je u carigradskoj tamnici, gdje je ostao do kraja veljače 1790. U tom razdoblju produbio je svoje studije o letenju. Oslobođen je na molbu španjolskog kralja. Nakon toga vraća se u rodnu Bolognu i ženi se s Diamante Negrini s kojom je imao troje djece. Tu se intenzivno bavi proučavanjem, pisanjem djela i izradom balona te letovima. Surađivao je s Pasqualeom Andreolijem (Falconara, 1774. – Gela, 1837.).

Dugo najavljivani let balonom trebao je izvesti u rodnome gradu 4.IX.1803., ali zbog tehničkih poteškoća odgađa ga za mjesec dana. Tek 7.X. iza podneva započeo je punjenje svilenog balona promjera 34 stope s 13 000 kubnih stopa vodika. Pod pritiskom gradskih vlasti i mnogobrojne publike let je započeo 8.X.1803., 15 minuta iza ponoći. Uz Zambeccarija, u gondolu oblika košare ukrcali su se P. Andreoli i bolonjski student medicine Gaetano Grassetti (Rim, 1778. – Krf, 1836.).

Balon je dostigao veliku visinu (3-4 milje) pa Zambeccari i Grassetti gube svijest zbog smanjene količine kisika i hladnoće. U dva sata Andreoli uspijeva probuditi Zambeccarija koji shvaća da gube visinu u blizini morske obale. Gondola je zahvaćena valovima, ali otpuštanjem balasta, odbacivanjem instrumenata, dijela donje komore balona, opreme i dijela odjeće posada uspijeva dignuti balon. Četvrt sata kasnije ponovo je dosegnuta velika visina te se zbog hladnoće stvara inje na mokroj gondoli i odjeći zrakoplovaca koji povraćaju i krvare iz nosa. Sljedećih pola sata slijedi ponovni gubitak visine. Oko tri sata letači su u vodi do pasa, a djelomično ispražnjeni balon pod udarima sjeveroistočnjaka kao jedro vodi gondolu prema obali.

U zoru balon se nalazi na oko četiri milje od obale u visini Pesara. Tada vjetar mijenja smjer i snažni jugoistočnjak četiri sata tjera balon prema pučini Jadrana.

Na 10 milja od Premanture balon još uvijek održava gondolu s posadom na površini uzburkanog mora. Tu ga u osam sati 8.X. uočava patron Antonio Bastol (Bassol) sa Silbe koji svojim brodom plovi put Dalmacije. Čamcem uspijeva preuzeti iscrpljene letače te ih iskrcati u luci Veruda. Odande su prevezeni u Pulu. Tu su ih zbrinuli Gaetano Borghi, liječnik iz Rovinja, te kirurg Filippo Fragiacomo. Oni nalaze da su zrakoplovcima od velike hladnoće stradale ruke i noge, posebno prsti. Najveće ozebline imao je Zambeccari na lijevoj ruci. Doktor Borghi napisao je u izvještaju o događaju, prema Zambeccarijevom iskazu, 11.X., a pulski grof Antonio Muazzo Cinei objavljuje ga par dana kasnije u Trstu (Descrizione del viaggio aereo intrapresso in Bologna dalli signori Co. Z., D.r Grassetti, e Andrioli. Vicende da loro sofferte, caduta del globo, loro ricupero, arrivo nella citta di Pola, e stato fisico de’ viaggiatori, Trieste 1803.).

Po nekim pričanjima, nakon spašavanja posade oslobođeni balon završava svoj let kod bosanskog mjesta Ripač, sjeveroistočno od Bihaća, tada u sastavu Osmanskoga Carstva.

Zambeccari, zajedno sa suradnicima, nastavlja izradu i letove balonima do 20.IX.1812., kada doživljava udes jer je zahvaćen vatrom špiritnog plamenika. Preminuo je dan poslije od zadobivenih opeklina. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u crkvi sv. Franje u Bologni.

U rodnome gradu posvećena mu je ulica, a u Rimu trg.

Neka od njegovih djela su: Saggio sopra la teoria e pratica delle macchine aereostatiche, Bologna 1800., Descrizione della macchina areostatica del cittadino Francesco Zambeccari destinata a tentare il regolamento della medesima per l’atmosfera, Bologna 1803., Lettera del cittadino Francesco Zambeccari al librajo Leonardo Bertazzoni con la quale accompagna il Programma per la costruzione di un nuovo globo, il di cui innalzamento avrà luogo in Bologna nel prossimo venturo luglio 1804, Bologna 1804., Progetto della Società fautrice dell’esperimento aerostatico eseguito dal celebre Francesco Zambeccari, Bologna 1804., Relazione dell’esperienza aereo-statica eseguita in Bologna li XXII agosto MDCCCIV, Bologna 1804.

Slike