Arban, Francisque (François), zrakoplovac (Lyon, 1815. – Sredozemno more, 7.X.1849.)

Rođen je kao jedno od desetero djece obrtnika Simona Arbana. Mlađi brat Jean-Baptiste Arban (1825.-1889.) bio je poznati glazbenik i skladatelj.

Francisque je imao strastven odnos prema letenju te se počeo zanimati za balone već u mladosti, od 1832. U letačkim počecima bio je učenik Antonija Comaschija kojeg je pratio tijekom letova u Torinu i Napulju, da bi kasnije nastavio letjeti samostalno na Apeninskom poluotoku te u Austriji, Francuskoj i Španjolskoj. Letove je izvodio sam ili u pratnji koju je nerijetko činila njegova hrabra supruga Marie Bertran de Senges (Bertand de Senges, Bertrand [de] Sengés, španj. Maria Bertán de Senges). Na Apeninskom poluotoku se proslavio letovima između 1846. i 1849., poput onog iznad Rima s venecijanskim slikarom Ippolitom Caffijem i padovanskim fotografom Giacomom Canevom. Na Apeninskom poluotoku postao je poznat kao Francesco Arban di Lione (tal. toponim za Lyon).

U ostavštini Antonija Fonde Savija na Sveučilištu u Trstu pohranjena je karta iz 1845. koja prikazuje istarsku rutu kojom je Arban 14.XII.1845. preletio balonom od Trsta do Rovinja. Prije toga je imao dva neuspjela pokušaja, svake nedjelje je padala kiša ili je bilo vjetrovito. Napokon je, praćen ovacijama velikog broja gledatelja, uzletio te nedjelje iz dvorišta tršćanske vojarne u 13.10 sati te uz povoljan sjeverozapadni vjetar nastavio preko Milja pa skrenuvši k istoku i prošavši preko Oprtlja i kraj Motovuna nakon 95 minuta leta (u 14.45) završio na poluotoku Muča sjeverno od Rovinja. Balon je tijekom leta dosegnuo 3500 metara nadmorske visine, pri čemu je temperatura zraka iznosila 10 °C. Kružila je poslije priča da je temperatura bila toliko niska da mu se smrznulo vino u boci koje je ponio sa sobom. Prilikom slijetanja balon je lebdio ja samo 50 koraka od obale pa je Arban odbacio preostali teret i otvorio ventil kako bi brzo stigao do kopna. To mu je uspjelo tek nakon mnogo truda i tjelesnih ozljeda jer je balon bacao jaki vjetar. Da bi spasio život, prerezao je užad balona koji je nastavio letjeti jugozapadno preko mora. Balon je spasila posada broda koja je onuda prolazila.

Sljedećeg dana vratio se parobrodom u Trst, gdje ga je dočekala nekolicina obožavatelja. Iste je večeri u kazalištu Mauroner pred brojnom publikom premijerno odigrana komedija Mr. Arban, e il suo compagno di viaggio, koju je za nekoliko sati napisao Francesco Cameroni. Izvedba je ponovljena dva dana kasnije, u srijedu, 17.XII.1845., a glumačka družina Mingoni, Prosperi e Gandini sav je prihod namijenila Arbanu jer je tijekom slijetanja njegov balon pretrpio veliku štetu.

Arban je najpoznatiji po jednom od svojih posljednjih letova. Za polazište je odabrao zabavni park Château des Fleurs u Marseilleu, koji je bio otvoren prethodne godine s brojnim originalnim atrakcijama na površini od čak 13 hektara. Letovi balonom bili su tada moderan oblik spektakla. Balonom na vodik poletio je 2.IX.1849. u 18.30, preletio najviši vrh Kotijskih Alpa Monte Viso (Monviso, 3841 m) te je dosegnuvši visinu od 4600 metara prošao južno od Mont Blanca i sletio u Stupinigiju kod Torina u 2.30. Njegov podvig smatra se prvim letom preko Alpa balonom na vodik.

Nakon što je u Španjolskoj stekao slavu nekim prethodnim letovima (Cádiz, 1847.; Chiclana de la Frontera, 1848.), poduzima let iz Barcelone 7.X.1849. na koji, zbog loših vremenskih uvjeta i lošije kvalitete plina, krenuo sam iako je uz njega trebala biti i supruga kao jedini član posade. Bio je ohrabren zahtjevima gledatelja, međutim, vjetar je balon odnio iznad Sredozemnog mora gdje je potom netragom nestao. Imao je svega 34 godine.

Misterioznost njegova nestanka produbile su novine The Illustrated London News u studenom 1853. prenijevši vijest iz španjolskih tiskovina da je Arban posljednjim letom dospio do Afrike gdje je bio zarobljen te završio u dvogodišnjem ropstvu, nakon čega je uspio pobjeći, no takve su neprovjerene vijesti tada bile uobičajene.