Brajša Tolović, Jelka (Helena, Jelči), učiteljica, glazbenica (Pazin, 18.IX.1903. – Zagreb, 18.XI.1997.).

Otac Matko (Mate) Brajša Rašan, melograf i skladatelj, i majka Marija rođ. Žitnik, imali su još tri sina: Stojana (Konstantina), Ćirila i Metoda. Otac ju je nazvao Jelka po junakinji pripovijesti Eugena Kumičića Jelkin bosiljak (1881.).

Sve do očeve smrti 1934. bila je svjedokinja nastanka brojnih skladbi, prvenstveno domoljubnih, a u većini slučajeva i prva koja ih je izvodila uz njegovu glasovirsku pratnju.

U njihovu domu u Pazinu po prvi put je kao devetogodišnja djevojčica otpjevala Krasna zemljo, Istro mila, koja je danas službena himna Istarske županije. Skladao ju je 1912. njezin otac Mate, kako ga je zvala, na stihove Ivana Cukona.

Emigriravši iz Istre, obitelj Brajša boravila je u Karlovcu, a nakon toga u Zagrebu, gdje je Jelka završila učiteljsku školu. Zaposlila se u Vježbaonici škole za odgajatelje, a bila je i (nakon Drugog svjetskog rata) suradnica republičkog Zavoda za školstvo, kada je dolazila i u obilazak škola, predškolskih ustanova i đačkih domova u Istru.

Osim učiteljskog poziva glavna preokupacija i hobi bila joj je glazba. Pohađala je satove glasovira i solo pjevanja. U Zagrebu je priredila deset samostalnih koncerata, nastupala je na brojnim koncertima po Istri i Trstu, najčešće uz glasovirsku pratnju Vlade Seljana (1920.-2004.), s kojim je surađivala više od 40 godina.

U 84. godini života (1987.) priredila je solistički koncert u pazinskom Spomen domu sjedinjenja i slobode, oduševivši prisutne snagom svojih izražajnih sposobnosti. Bila je zahvalna pulskim pjevačima, koji su svome kulturno-umjetničkom društvu dali ime „Matko Brajša Rašan“, s kojim je 1959. nastupila prvi put.

U poznim godinama (1963.) udala se za Eugena Tolovića, činovnika u zagrebačkoj direkciji pošte.

Pokopana je u obiteljskoj grobnici na zagrebačkom Mirogoju.