Cukon (Zuccon), Ivan (Ivo), odvjetnik (Medulin, 23.X.1868. – Zagreb, 7.X.1928.).

Završio gimanziju u Kopru, studirao pravo u Beču, gdje je doktorirao 1894. Službovao je u tršćanskom sudu, potom u Puli, u odvjetničkom uredu Matka Laginje, a 1901. otvorio je svoj ured. Za zastupnika u Pokrajinskom saboru u Poreču bio je izabran 1908. te je imenovan jednim od prisjednika Zemaljskog odbora. Pod Laginjinim utjecajem sudjelovao je u nastojanjima istarskih Hrvata za veća politička prava, te je surađivao u kulturnim i drugim društvima, objavljivao je publicističke i političke tekstove u listovima Omnibus, Naša sloga, Il Diritto croato i Hrvatski list. Autor je stihova pjesme Krasna zemljo, Istro mila, koju je uglazbio Matko Brajša Rašan.

Stručne tekstove iz područja prava objavljivao je u Slovenskom pravniku (Ljubljana). Preveo je i uredio Zbirku zakona potrebnih u javnom životu Istre i druguda (Pula 1911.), prvi hrvatski tekst tada važećih zakona za potrebe istarskih Hrvata. Djelovao je u Narodnom vijeću u Puli potkraj listopada 1918., te je 30.X. imenovan potpredsjednikom općine Pula. Zbog protivljenja talijanskih vlasti u Istri 1919. interniran je u Italiji, a iduće je godine morao emigrirati u Jugoslaviju, gdje je 1921. u Zagrebu stupio u državnu službu. Obnašao je dužnost velikoga župana zagrebačke oblasti 1924.–25.