Pseudoskilak (Lažni Skilak, grč. Ψευδοσϰύλαξ, Pseudoskýlaks), u znanosti uobičajen pseudonim anonimnoga zemljopisca (Grčka, IV. st. pr. Kr.).

Njegovo djelo Plovidba morem uz obale nastanjene Europe, Azije i Libije, poznatije kao Peripl, zemljopisni je prikaz sredozemnih obala u obliku priručnika za priobalnu plovidbu, s podatcima o lukama, udaljenostima, stanovništvu i otocima. Pripada književnom rodu periplâ (grč. περίπλοι: oplovbe). Njegova prvotna jezgra, kojoj je u rukopisnoj predaji mnogo toga naknadno dopisivano, nastala je oko 350. pr. Kr., te ne može biti (kako se to prije držalo) djelo pravoga Skilaka (Σκύλαξ) iz Karijande, grčkoga pomorca i zemljopisca iz VI.–V. st. pr. Kr., koji je po nalogu perzijskoga kralja Darija oplovio i opisao obale od ušća Inda do današnjega Sueza.

U dijelu teksta koji opisuje istočnojadransku obalu od Istre do Epira Pseudoskilak navodi, uz ostalo, da između Veneta i Liburna postoji narod zvan Histri ili Istri i rijeka Istar te da plovidba uz istarsku obalu traje dan i noć. Tomu je podatku dopisano da uz liburnsku obalu postoji i otok Istrida. Iako ponavlja mitske podatke o Istru – Dunavu i Istridi, Pseudoskilakov je zapis važan za povijesni zemljopis Istre zato što potvrđuje škrti i mnogo stariji Hekatejev podatak o Istrima u Jonskome zaljevu i što ga proširuje podatkom o istarskim sjeverozapadnim i sjeveroistočnim susjedima.