Nicolini, Spiridione

Nicolini (Niccolini), Spiridione (Spiridone, Ottone), pripadnik sigurnosnih službi fašističkih i nacističkih organizacija (Pula, 2.VIII.1900. – Pula, 7.IV.1945.).

Do kapitulacije Kraljevine Italije u rujnu 1943. bio je član pulskih nasilničkih crnokošuljaša/skvadrista fašističkog odreda Giovinezza, a nakon njemačke okupacije Istre prešao je iz talijanskih policijsko-sigurnosnih službi u državnu službu sigurnosti Trećeg Reicha.

Bio je stožerni narednik (Sturmscharführer), Oružanog zaštitnog odreda (Waffen Schutzstaffel, Waffen SS), član Sigurnosne policije (Sicherheitspolizei, SiPo) i Sigurnosne službe (Sicherheitsdienst, SD) u Puli. Odgovoran je za uhićenja, deportacije, mučenja i ubojstva velikog broja pulskih antifašista.

Predvodio je 1.X.1944. na Velom vrhu (u neposrednoj blizini križanja s cestom za Fažanu) strijeljanje desetorice, a potom u šumi Paganor vješanje jedanaestorice suradnika narodnooslobodilačkog pokreta (NOP). Bila je to odmazda zbog atentata na jednog od najzloglasnijih nacifašističkih zločinaca Puljštine, Giuseppea Bradamantea (SS-Scharfürhera) u Štinjanu. Nicolini je odabrao u pulskom zatvoru 18 zatvorenika, a trojicu iz zgrade policije; svi su bili zatvoreni zbog sumnje da su suradnici ili simpatizeri antifašističkog pokreta. Nakon toga je odlikovan Željeznim križem za ratne zasluge s mačevima II. stupnja.

Na Badnjak 1944. uz optužbu „Ti ti son dirigente partigiano“ (Ti si partizanski rukovodilac!) ubio je na Gregovici Pietra Gasticha te istog dana i suradnika NOP-a Uroša Martinovića.

Pripadnik pokreta otpora (Gruppi di Azione Patriottica, GAP) Oriente Raunich ubio je 7.IV.1945. Nicolinija u 8.30 sati na stepeništu Matičnog ureda (Ufficio anagrafe) smještenog u školi Giuseppea Giustija (danas Osnovna škola Tone Peruška). Raunich je pištoljem ustrijelio čovjeka koji se bio hvalio da je svojim rukama ubio 150 antifašista. Pulski odvjetnik Giovanni Marotti u dnevniku je zapisao da vojnik koji je bio na straži i pucao za Raunichem nije uspio spriječiti njegov bijeg.

Kako bi izbjegao uhićenje, Raunich si je oduzeo život, a gradonačelnik (prefekturni namjesnik) Augusto de Manerini i prefekt Ludovico Artusi, prijeteći ostavkama, spriječili su njemačke vojne vlasti u odmazdnom desetkovanju, kao što je ranije bio slučaj kod ubojstava nacifašista. Lokalno njemačko zapovjedništvo raspravljalo je o odmazdi za pogubljenje Nicolinija i prevladalo je mišljenje da se ništa ne poduzme. Međutim, njemačke SS policijske trupe uhitile su dvojicu općinskih stražara koji su se u vrijeme ubojstva nalazili u zgradi Matičnog ureda i nisu upotrijebili oružje, nakon čega su razoružali i sve ostale općinske stražare.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa).

cancel reply

Literatura

La consegna di decorazioni germaniche a due concittadini, Il Corriere Istriano, 24. 10. 1944.;

Marcello Bogneri, Cronache di Pola e dell’Istria 1939-1947, Trieste 1989.;

Giacomo Scotti, Krik iz fojbe, Rijeka 2008.;

Roberto Spazzali, Pola Operaia (1856-1947), Trieste 2010.;

Herman Buršić, Od ropstva do slobode Istre 1918 - 1945. Male bilješke o velikom putu, Pula 2011.;

Darko Dukovski, Povijest Pule, Pula 2011.;

Roberto Spazzali, La Jugoslavia invasa nelle immagini del regista partigiano, Il Piccolo, 24. 2. 2012.;

Giovanni Radossi, Il „Diario Polese“ di Giovanni Marotti, 8 settembre 1943, 16 settembre 1947, Rovigno-Trieste 2022.;

Mirjana Vermezović Ivanović, „Uroša Martinovića i Pietra Gastića na Badnjak 1944. ubio zloglasni Spiridone Nicolini“, Istarski.hr, 25. 12. 2024.

Slučajna natuknica

Erman, Ivo