Niccolini (Nicolini), Spiridione (Spiridone, Ottone), pripadnik sigurnosnih službi fašističkih i nacističkih organizacija (Pula, 2.VIII.1900. – Pula, 7.IV.1945.).

Otac Giuseppe (25.IX.1867. – 1.X.1936.) bio je vlasnik pulske tiskare Tipografia Fratelli Niccolini zajedno s bratom Spiridioneom (1.X.1875. – 27.XII.1941.) i Ernestom (1881. – 23.XII.1930.), a koji je bio predstavnik Fašističke stranke u Općinskom vijeću Pule. Majka Maria rođ Basilisco.

Giuseppeov sin, Spiridione, bio je rani fašist te član pulskih nasilničkih crnokošuljaša/skvadrista fašističkog odreda Giovinezza.

Nakon njemačke okupacije Istre prešao je iz talijanskih policijsko-sigurnosnih službi u državnu službu sigurnosti Trećeg Reicha. Bio je stožerni narednik (Sturmscharführer), Oružanog zaštitnog odreda (Waffen Schutzstaffel, Waffen SS), član Sigurnosne policije (Sicherheitspolizei, SiPo) i Sigurnosne službe (Sicherheitsdienst, SD) u Puli. Odgovoran je za uhićenja, deportacije, mučenja i ubojstva velikog broja pulskih antifašista.

Predvodio je 1.X.1944. na Velom vrhu (u neposrednoj blizini križanja s cestom za Fažanu) strijeljanje desetorice, a potom u šumi Paganor vješanje jedanaestorice suradnika narodnooslobodilačkog pokreta (NOP). Bila je to odmazda zbog atentata na jednog od najzloglasnijih nacifašističkih zločinaca Puljštine, Giuseppea Bradamantea (SS-Scharfürhera) u Štinjanu. Niccolini je odabrao u pulskom zatvoru 18 zatvorenika, a trojicu iz zgrade policije; svi su bili zatvoreni zbog sumnje da su suradnici ili simpatizeri antifašističkog pokreta. Krajem listopada je odlikovan Željeznim križem za ratne zasluge s mačevima II. stupnja.

Na Badnjak 1944. uz optužbu „Ti ti son dirigente partigiano“ (Ti si partizanski rukovodilac!) ubio je na Gregovici Pietra Gasticha te istog dana i suradnika NOP-a Uroša Martinovića.

Pripadnik pokreta otpora (Gruppi di Azione Patriottica, GAP) Oriente Raunich (4.XII.1919. – 30.IX.1954.) ubio je 7.IV.1945. Niccolinija u 8.30 sati na stepeništu Matičnog ureda (Ufficio anagrafe) smještenog u školi Giuseppea Giustija (danas Osnovna škola Tone Peruška). Raunich je pištoljem ustrijelio čovjeka koji se bio hvalio da je svojim rukama ubio 150 antifašista. Pulski odvjetnik Giovanni Marotti u dnevniku je zapisao da vojnik koji je bio na straži i pucao za Raunichem nije uspio spriječiti njegov bijeg.

Tijelo je pokopano na Mornaričkom groblju, a zatim ekshumirano u studenom 1946. i položeno u obiteljsku grobnicu na groblju Monte Ghiro.

Gradonačelnik (prefekturni namjesnik) Augusto de Manerini i prefekt Ludovico Artusi, prijeteći ostavkama, spriječili su njemačke vojne vlasti u odmazdnom desetkovanju, kao što je ranije bio slučaj kod ubojstava nacifašista. Lokalno njemačko zapovjedništvo raspravljalo je o odmazdi za pogubljenje Niccolinija i prevladalo je mišljenje da se ništa ne poduzme. Međutim, njemačke SS policijske trupe uhitile su dvojicu općinskih stražara koji su se u vrijeme ubojstva nalazili u zgradi Matičnog ureda i nisu upotrijebili oružje, nakon čega su razoružali i sve ostale općinske stražare.