Petronio, piranska i koparska plemićka obitelj.

U Piranu su u XIII. st. bili jedna od najvažnijih obitelji, poznati i kao Petrogna, npr. konzuli Almerigo de Petrogna (1268.) i Enrico de Petrogna (1282.).

Među istarskim naslovnim grofovima Mletačke Republike navode se 1662., s nadimkom Caldana, Nicolò Antonio i Marco. Nicolò Antonio (Piran, I.1610. – Piran, I.1671.) bio je doktor crkvenog i civilnog prava, sindik padovanskog sveučilišta (1653.). Rimsko-njemački car Leopold I. dodijelio mu je plemićki naslov; bio je suradnik kardinala Carla Carafe della Spina, povjerenik papinske i carske vojske te veleposlanik papinskoga dvora, a 1667. ustoličen je za porečkoga biskupa. Njegov nećak Marco Petronio Caldana (1651. ili 1655. - Piran, 10.I.1717.) stekao je na dvoru cara Leopolda I. ugled kao vojskovođa i pjesnik. Napisao je latinski spjev Klodijade (Clodiados libri XII, Venetiis 1687.) posvećen francuskom kralju Luju XIV. Marcov sin Petronio Petronio Caldana između 1704. i 1753. napisao 175 pjesama na talijanskom i latinskom jeziku. Poslije dviju generacija obitelj Petronio Caldana izumrla je u XVIII. st. Po njoj nosi ime Kaldanija (tal. Caldanìa), naselje kraj Buja koje je nekoć bilo u njezinu posjedu.

U drugoj piranskoj grani poznati su Almerigo, koji je suzbio kugu 1630., i Marquardo, kancelar izolskog podestata (1755.-56.), a vjerojatno joj je pripadao i msgr. Francesco (Piran, 1837. – Trst, 22.XI.1926.), apostolski protonotar, prepozit stolnoga kaptola u Kopru, prelat pape Lava XIII., član konzistorija, pisac više dogmatsko-teoloških i povijesnih djela („Cenni cronologici sul capitolo di Capodistria“, Archeografo Triestino, VI, 1879.-1880., 211-238).

Koparska grana obitelji, čiji su članovi bili palatinski grofovi prema privilegiju cara Svetog Rimskog Carstva Karla IV. Luksemburškog (1363.), bila je 1431. uključena u gradsko Veliko vijeće i popis plemstva (Dominicus de Petronio). Bartolomeo je 1517. bio profesor medicine na Sveučilištu u Padovi. Najugledniji član obitelji bio je Prospero (1608.-1688.), horograf i liječnik. Grana je izumrla s inženjerom Benedettom (Kopar, 1769. - Trst, poslije 1844.), članom Istarske pokrajinske vlade (nadzornik za rad, vode, mostove i ceste, 1806.) i predsjednikom slobodne zidarske lože Grande Oriente d'Italia. U Ankaranu je izgradio vilu s vrtovima i bogatom muzejskom zbirkom na otvorenom.