Pavlišić, Josip, riječko-senjski nadbiskup (Srbljani, župa Stari Pazin, 28.XII.1914. – Rijeka, 9.XII.2005.).

Bio je osmo dijete u obitelji, a vrlo je rano ostao bez oca koji je poginuo u Prvom svjetskom ratu.

Školovao se u Gorici u Alojzevišču (1925.), ustanovi goričkog nadbiskupa Frančišeka Borgie Sedeja, gdje se pripremao za pohađanje klasične gimnazije u Kopru (1926.-34.). Teologiju je pohađao u Gorici (1935.-38.), gdje je zaređen za svećenika 2.IV.1938. Upravljao je župama Gologorica i Krbune do 1945.

U Drugom svjetskom ratu surađivao je s narodnooslobodilačkim pokretom te je, kao gologorički župnik i i jedan od predstavnika istarskog svećenstva, sudjelovao i u donošenju Pazinskih odluka u rujnu 1943.

Nakon što je 11.XII.1945. otvoreno Biskupsko sjemenište u Pazinu, u njemu je do 1951. obnašao službe ekonoma i duhovnika te podravnatelja i ravnatelja. Pomoćnim senjsko-modruškim biskupom imenovan je 13.XII.1951., a 13.I.1952. posvećen je za biskupa u Pazinu te 5.II.1952. imenovan generalnim vikarom hrvatskoga dijela Riječke biskupije i Senjsko-modruške biskupije. Službu župnika u Ogulinu obnašao je 1956.-66., a u Gospiću 1966.-69.

Zaslužan je za osnivanje Riječko-senjske nadbiskupije i metropolije 20.VII.1969., koja je nastala je spajanjem hrvatskoga dijela Riječke biskupije sa Senjsko-modruškom biskupijom, s tim da je Senjska spojena jednakopravno s Riječkom, a Modruška je prestala postojati. Prvim riječko-senjskim nadbiskupom i metropolitom imenovan je Viktor Burić, a Pavlišić njegovim koadjutorom i naslovnim biskupom Pićna. Od 1973. službovao je kao apostolski administrator Riječko-senjske nadbiskupije, a 18.IV.1974. postao je riječko-senjski nadbiskup i metropolit i tu je službu obavljao do umirovljenja 5.I.1990.

Bio je pučki svećenik i biskup, obljubljen u narodu i kleru. Potaknuo je obnovu brojnih crkvi i crkvenih zgrada na području nekadašnje Riječko-senjske nadbiskupije, često se izlažući i osobnim rizicima u vrijeme komunističkog režima. Položio je temeljni kamen za zgradu Sjemeništa u Rijeci (1985.) i za Kuću maticu Družbe sestara Presvetog Srca Isusova na Drenovi, koja je otvorena 1975. U njegovo je doba proširen Nadbiskupijski dom i dograđena knjižnica Teologije u Rijeci.

Umro je u riječkom Bogoslovnom sjemeništu „Ivan Pavao II.“. Sahranjen je 13.XII.2005. u riječkoj katedrali sv. Vida, u prisutnosti dvojice kardinala, 23 biskupa i 170 svećenika.

Njegovim je imenom nazvana katolička osnovna škola u Rijeci, prva na području Primorsko-goranske županije. Na 100. obljetnicu rođenja na rodnu kuću postavljena mu je spomen-ploča, a istom prilikom i na ogulinskom groblju. Svojem dugogodišnjem župniku i biskupu Ogulinci su u ožujku 2015. postavili i spomen-ploču u župnoj crkvi Sv. Križa.