Ravnić, Štefanija, učiteljica, partizanka, prosvjetna aktivistica (Lupoglav, 20.XII.1914. – Trst, VII. ili VIII.1944.).

Osnovnu školu pohađala je u rodnom mjestu, a gimnaziju završila u Tolminu. Nakon položenog učiteljskog ispita zaposlila se 1938. kao učiteljica u osnovnoj školi u Račicama na Buzeštini. Upisala se potom na Filozofski fakultet u Padovi, a dvije je godine kao studentica radila u pazinskoj gimnaziji. Godine 1940. diplomirala je talijanski i latinski jezik, povijest i geografiju.

Iz Pazina je premještena u Rovinj, a zatim u Pulu gdje je radila školske godine 1941./42. Sljedeće školske godine Ravnić je u Trstu gdje potajno okuplja istarske studente te organizira isporuke lijekova i knjiga partizanima. Bila je među najaktivnijim članicama Antifašističke fronte žena (AFŽ). Jednom tjedno odlazila bi u sela na Krasu, okupljala žene i organizirala sastanke. Tijekom jednog takvog sastanka u Brgudcu u kuću su upali njemački vojnici, a Ravnić je pri povlačenju ranjena u šaku lijeve ruke.

U lipnju 1944. preuzela je dužnost pročelnice za prosvjetu Oblasnog narodnooslobodilačkog odbora (NOO) za Istru. Sredinom srpnja 1944. stiže na Kastavštinu. Neprijatelj je saznao da se organiziraju učiteljski skupovi pa su je, dok je s još nekoliko aktivistica čekala kurirsku vezu da ih odvede u Istru, zaskočili njemački vojnici. Uhvatili su Ravnić i Miru Šepić. Odvedena je najprije u riječki zatvor, a potom u tršćanski Coroneo otkud je jedne noći odvedena i gubi joj se svaki trag. Pretpostavlja se da je pogubljena u logoru Rižarna sv. Sabe.

Posvećena joj je ulica u Pazinu, a njezino je ime 1969.-90. nosila osnovna škola u Lupoglavu te neko vrijeme i dječji vrtić u Puli.