Auersperg (Turjački), kranjska velikaška obitelj vjerojatno bavarskoga ili švapskoga podrijetla, koja se u drugoj polovici XI. st. pojavljuje u Kranjskoj.

Ime vjerojatno nosi po posjedu Ursberg u Švapskoj. Po posjedu Turjaku (njem. Burg Ursperg, poslije Schloß Auersperg) kraj Grosuplja nazivaju ih i Turjačkima (slov. Turjaški/Turjačani) jer je Auer (ili Ur) njemački naziv za izumrlo govedo tur po kojem je kaštel dobio ime i koje se nalazi u njihovu grbu. S vremenom stječu golema imanja (Kočevje, Čatež, Mokrice, Samobor i dr.); 1665.–1701. držali su Pazinsku knežiju te kupili i druge posjede u Istri, od kojih su neke zadržali do 1918. (npr. pavlinski cenobij uz Čepićko jezero, danas Čepićko polje), a neke do 1945. (npr. Belaj). Među njima je bilo kranjskih zemaljskih glavara, carskih komornika, vojnih savjetnika, diplomata. Od XV. st. sudjeluju u obrani od Osmanlija, od XVI. st. kao kapetani Hrvatske vojne krajine (Hrvatske granice, Krabatische Gränitz, najzapadnijega obrambenog područja Vojne krajine, Militärgrenze), pukovnici, zapovjednici (pod financijskom i vojnom upravom unutrašnjoaustrijskih zemalja, kojima je pripadao i austrijski dio Istre) u tzv. vanjskoj obrani unutrašnjoaustrijskih zemalja. Godine 1550. podijeljen im je naslov baruna, 1630. grofova, 1653. državnih knezova.

Herbart VIII. (1528.–75.), od 1569. vrhovni kapetan Hrvatske vojne granice, a 1566.–72. kranjski zemaljski poglavar. Poginuo je u obrani Bihaća, u kojoj je sudjelovao i sin mu Engelbert (Wolf), (1552.–90.), sukobivši se kod Budačkoga s premoćnom vojskom Ferhad-paše Sokolovića. Za njegovu je odsječenu glavu i Engelbertovo oslobođenje (opjevano u narodnoj pjesmi) plaćena visoka otkupnina, od koje je podignuta džamija Ferhadija u Banjoj Luci. Bio je naklonjen evangelizmu, podupirao je reformacijsko gibanje koje se širilo Kranjskom i Istrom, djelatnost Primoža Trubara i Jurja Dalmatina. Poznavao je hrvatski jezik i glagoljicu.

Andrija (Andreas), zvan kršćanskim Ahilom (1557.–94.), bio je kapetan karlovačkih arkebuzira, od 1589. zapovjednik Hrvatske granice (Karlovačkoga generalata). Sudjelovao u bitki kod Siska 1593.

Herbart X. (1613.–69.), zapovjednik je Hrvatske i Slavonske granice od 1652.

Ivan Vajkard (Johann Weickhard, 1615.–77.), diplomat, ministar, savjetnik careva Ferdinanda III. i Leopolda I., dobio je 1653. naslov državnog kneza te posjede Münsterberg (danas Ziębice) i Frankenstein (Ząbkowice) u Šleskoj. Pritom je kupovao utvrde i posjede: 1668. su mu grofovi Barbo prodali Kožljak, Paz i Belaj, nešto poslije kupio je i Čepić te 1695. Gradinje. Sve je posjede udružio u veliku gospoštiju Kožljak (Waxenstein), koja je uz Kožljak, Čepić, Gradinje i Paz uključivala i Jesenovik, Malakrasu, Novu Vas, Šušnjevicu, Brdo, Letaj i Grobnik. Gospoštija je potom priključena Pazinskoj knežiji.

Njegov brat Volf Engelbert (Wolf Engelbert, 1610.–73.) otkupio je 1666. Kršan od barunâ De Fin (koji su ga 1699. ponovno otkupili od Engelbertovih nasljednika). Vajkardovi su nasljednici bili gospodari Belaja do 1945., kada je nacionalizacijom dospio u vlasništvo radne zadruge. Njegov je sin Franjo Ferdinand (Franz Ferdinand, 1655.–1705.) prodao 1701. Knežiju Komori Unutrašnje Austrije, podredivši tako obiteljske interese carskima. Zadržao je ipak gospoštije Kožljak, Čepić, Belaj i Paz, koje su ostale u obiteljskom nasljedstvu.