Istarski ipsilon

Istarski ipsilon, najsuvremeniji cestovno-prometni pravac u Istri. Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske (1997) te Strategija prometnoga razvitka Republike Hrvatske (1998) definirali su cestovnu mrežu najviše razine usluge na području Istre kao mrežu autocesta koju treba postupno izgraditi u skladu s intenzitetom prometa i kao prometnicu prve skupine prioriteta.

Ta prostorno-planska rješenja nakon izrade Regionalnog prostornog plana Istre (1968. godine) nastavak su koncepcije utvrđene Regionalnim planom Zajednice općina Rijeka, kojim je težišna točka prometnoga povezivanja istočnog i zapadnog prostora Istre spuštena u čvor Kanfanar radi većega utjecaja putničkih i robnih tokova južnog dijela Istre (Pula), T-oblik autocestovne mreže Istre prelazi u Y. Tim se prometnim rješenjima autocestovna mreža Istre povezuje na riječki i koparsko-tršćanski prometni čvor te uključuje u europsku mrežu autocesta.

Koncepcija te realizacija počinju 1970-ih izgradnjom cesta u kvaliteti I. razreda i mogu se svrstati u pet etapa. Prva etapa obilježena je izgradnjom tunela kroz Učku i dionice Matulji–Lupoglav, a završena puštanjem u promet te dionice i tunela Učka 1981. u ukupnoj dužini od 24km (Tunel Učka). To je doba fondovskoga financiranja i samoupravnog interesnog organiziranja. Druga etapa nastavak je izgradnje dionica Lupoglav–Pazin te Kanfanar–Medaki s vijaduktom Limska draga. U tom je razdoblju do 1990. u promet pušteno 36km ceste. Nositelj je realizacije Republička samoupravna interesna zajednica za ceste Hrvatske, uz sudjelovanje Udružene samoupravne interesne zajednice za ceste Istre. Treću etapu karakteriziraju promjene polit. i gosp. sustava, s naglaskom na privatizaciji i modernoj građevinskoj ekonomiji. Temeljem ustavno-pravnih normi, koncesijskom društvu BINA-ISTRA d.d. Pula, Vlada RH dodjeljuje 1995. prvu koncesiju za izgradnju, financiranje i gospodarenje Jadranskom autocestom, dionicama Dragonja–Pula i Kanfanar–Pazin–Matulji, odn. za Istarski ipsilon. Ugovor o koncesiji određuje da se autocesta gradi u dvije faze, tj. da se u prvoj fazi gradi poluprofil, a u drugoj fazi puni profil autoceste. Kriterij za drugu fazu prometna je potražnja na bazi dnevnoga prometa od 10000 vozila ili od 16000 vozila u turist. sezoni. Rok trajanja koncesije je 32 godina. U toj fazi izgrađeno je do 2000. god. 36,5km poluautoceste Pazin–Kanfanar–Vodnjan s objektima za puni profil autoceste. Četvrta etapa zaokružila je prvu fazu izgradnje u ukupnoj dužini od 145km Istarskoga ipsilona, izgradnjom dionica Pula–Vodnjan te Medaki–čvor Umag sa zahtjevnim objektom mostom preko rijeke Mirne u dužini od 1,4km. Radovi te etape približne dužine oko 56km započeli su u svibnju 2003. Peta etapa bit će razdoblje izgradnje druge polovice autoceste, uključujući u budućnosti i drugu cijev tunela Učka, a zavisno od prometne potražnje, prije svega broja vozila. Radovi za dionice čvor Pula-čvor Umag i čvor Kanfanar-čvor Pazin (Rogovići) u dužini od 100 km započeli su 2008. godine i bit će dovršeni do 2011. godine. Dionica Pazin-Matulji u dužini od 46 km planira se izgraditi u periodu od 2012. do 2014. godine.

 

A. Ladavac

 

http://www.bina-istra.com/